ALEN ALISPAHIĆ
13.01.2022., četvrtak
I dalje se nadam kao lud
|
Ponekad bih se znao raspršiti u svoje kamenjare Nikad nisam raspolagao svijetom Ne znam koliko su, globalno, pristupačna prostranstva sa svojim ponekad predivnim prirodnim predjelima Raspoloživ sam koliko znam o tome Susretljiv sam koliko smo u prolazu Možda smo i više od toga stigli biti Ali ko sam ja ovako raspršen u svoje kamenjare I u svoju kap kapcijatu što je kao dragi kamen Možda se skrivam od svjetskih prebiranja Druželjubiv sam kao radio i TV I otvoren kao šank Nije samo koristoljublje obostrano i interesne uticajne sfere. I dalje se nadam kao lud I dalje, je nadalje kad već smo prešli na stvar Premda nije stvar samo u tome, u svemu je tome I dalje mi je nešto mnogo bliže koliko god mislio da sam na svom mjestu Nadam se stvarno, kao lud, uostalom totalno si ludilo. Kako je vrag i odnio šalu i kako vrag s nama opet zbija šale Nadalje, možda sam poslovičan kad i dalje prelazim preko svega Od svega što je na svom mjestu ja se upuštam u ono što mi je blisko, zrači optimizam kao iznad svega. Tako se nadam, kao lud, oh totalno si ludilo Vjerujem da me nikada neće napustiti nada I dalje, nadalje vjerujem u ljubav Kad već smo prešli na stvar. Oznake: Književnost, literatura, oblik postojanja, art, poetika, lektria, lirska stvar, Evergreen |
