Ponekad bih se znao raspršiti u svoje kamenjare
Nikad nisam raspolagao svijetom
Ne znam koliko su, globalno, pristupačna prostranstva
sa svojim ponekad predivnim prirodnim predjelima
Raspoloživ sam koliko znam o tome
Susretljiv sam koliko smo u prolazu
Možda smo i više od toga stigli biti
Ali ko sam ja ovako raspršen u svoje kamenjare
I u svoju kap kapcijatu što je kao dragi kamen
Možda se skrivam od svjetskih prebiranja
Druželjubiv sam kao radio i TV
I otvoren kao šank
Nije samo koristoljublje obostrano i interesne
uticajne sfere.
I dalje se nadam kao lud
I dalje, je nadalje kad već smo prešli na stvar
Premda nije stvar samo u tome, u svemu je tome
I dalje mi je nešto mnogo bliže koliko god mislio da sam
na svom mjestu
Nadam se stvarno, kao lud, uostalom totalno si ludilo.
Kako je vrag i odnio šalu i kako vrag s nama opet zbija šale
Nadalje, možda sam poslovičan kad i dalje prelazim preko svega
Od svega što je na svom mjestu ja se upuštam
u ono što mi je blisko, zrači optimizam kao iznad svega.
Tako se nadam, kao lud, oh totalno si ludilo
Vjerujem da me nikada neće napustiti nada
I dalje, nadalje vjerujem u ljubav
Kad već smo prešli na stvar.
Post je objavljen 13.01.2022. u 04:04 sati.