Eto u petak smo se zaletili u Idrasub u Trstu po ronilačko koje je naručila prije mjesec dana (nama je toliko trebalo, ne krojaču :-)). Naravno u subotu popodne u more!! Prije samog ulaska u more objasnio sam joj princip šuljanja. Prvo smo samo sjedili na plaži i ja joj crtao kamenjem i objašnjavao ponašanje ribe. Kad smo ušli u plitko objasnio sam joj povlačenje u plitkom, korištenje peraja, postavljanje puške, ponašanje u mogućem susretu s ribom....
Moram priznat da je iznenađujuće brzo upila znanje, barem ovo koje sam nabrzake objasnio. Ah da zaboravio sam reć da sam taj dan zaboravio olova doma, tako da sam u 7 mm odijelu plutao ko cipal :-)))) Kretao sam se iza nje i vršio jako malo ispravaka na kretnja, kretala se idealnom brzinom i nije stvarala nikakve zvukove. Eventualno kad bi počela mahati perajama stavio bi ruku ispod njih kako bi spriječio kretnje dok ubrzo nije i to ispravila. Nije prošlo 5 minuta šuljanja, kad ona polako uspori i počme okretati pušku prema nekom procjepu u pličaku. Stao sam, iako me interesiralo šta je našla nisam se usudio ić naprijed kako nebi ispao kriv za neulov :-) Problem je bio taj što nije držala pušku u ruci od prošle godine a ni tada nije imala više od 5 puta u ruci. Ciljanje je potrajalo, baš kad sam mislio da će pucat pored nje prozuje dvije salpe od 300 gr, 1 orada od cca 350 gr i pic od barem pola kile. Kad su nestale iz vidokruga ona se okrenula i pitaLA "MA SI VIDIO KOJE RIBE!" odgovor je bio samo osmjeh. Još smo se brčkali u plitkom nekih sat i po. Kroz to vrijeme nije uspjela niš upucat, ali barem se nagledala lijepih komada ribe. Bilo je još par piceva manjih od pola kile i par šargi i orada, sve vrijedno pucanja. Mislim da će iduči put biti puno bolja, zapravo nadam se da ćemo nešto i pojest!
|