alejandroland
28.09.2005., srijeda
Riječki kamenjak i vela draga (nije baš zanimljivo)
|
Krenuo sam na penjački izlet iako nisam penjati mogao. Ja, cura, njene dvije frendice i još neki tip smo se u subotu usmjerili prema riječkom kamenjaku. Trebali smo svi krenuti sa autom od tog tipa kojeg još nisam poznavao. Na kraju se ispostavilo da tip nema auto nego Punto. Mislim, koliko stvari stane u auto koji u prijevodu znači "točka"? Tako da smo ipak uzeli i auto od cure, nisu se htjeli prekrcat kod nas pa smo išli s dva auta. I tako krenusmo..... Odlučili smo ne ići u tunel jer nam se nekako nije isplatilo potrošiti 100 kn na tunelarinu, pa smo produžili pješice, zezam se, išli smo preko učke. Negdje pri vrhu smo se zaustavili na kafi u nekom kvazi kafiću, kako bi se malo osvježili. Na skretanju pred ulazak na autocestu Rijeka- Zagreb Valjda kupili par jabuka i lubenicu. Nakon jo 10tak minuta smo se sparkali i krenuli puteljkom prema kamenjaku. prvih par minuta smo se gubili jer na mjestu gdje smo ušli nije bilo markacija. Nastavim malo kasnije, moram radit.... Evo me opet! Po putu sam skužio nekakve bobice, kad sam malo bolje pogledao bobice su se pretvorile u lješnjake. Ipak, njima se žurilo pa se nisam zaustavljao da ih skupljam. Napokon nakon još 20tak minuta stigli smo na vrh, zapravo na polje ispod njega. Počeli su se raspremati i pripremati za penjanje a ja odmah krenuo izviđat. Stijene se naglo izdižu iz zemlje, pod dosta strmim kutem, čovjek ima dojam da su izrasle iz zemlje preko noći. Pope sam se na vrh Mali Kamenjak. Bogami lijep pogled. Ima nekoliko golih brda s južne strane, sad su smeđa boje jer nam se bliži jesen, al mislim da su na proljeće ful lijep prizor. Sa sjeverne strane se vidi Grobnik (barem mislim da je Grobnik). Gušt je odsjedit si koju minuticu (neću detaljnije opisivat, jednostavno idi tamo :-) Spustio sam se s vrha i pozdravio se s ekipom i krenuo niže. Zapravo sam se htio vratit po lješnjake :-)) Iako je jesen počela uz put sam vidio dosta cvijeća u cvatu, kad bih još znao i prepoznat koje pa da napišem :-) Naravno tražeći lješnjake sam se pomutio pa došao do ceste od kud smo i krenuli, a šta sam mogao? Ajd nazad! Kad sam se opet popeo već sam bio na pola slomljen, a šta sam mogao? Ajmo dole! :-)) Za nazad sam služio kao navoditelj i naravno zajebao put :-)) Vozali se vamo tamo i napokon došli do Rijeke. Jedno 45 min smo izgubili tražeći pivo ali napokon smo našli i krenuli prema Veloj Dragi. Za slijedeći dio teksta ću možda biti kritiziran od nekih ljubitelja prirode. Kad smo se uparkirali odlučili smo da nećemo ići daleko jer po mraku i nema smisla pješačiti sa brdo opreme. Tako smo nadkon nekih 10 minuta traženja na naše veliko iznenađenje nabasali na jednu valjda štalicu. Udaljena je svega 40 metara od mjesta za kampiranje. Digli smo šatore i založili vatru. Pivo je poteklo i grizli smo kobasice, pa di ćeš bolje?!?! Kako smo bili umorni sve smo bili tiši i tiši, tako da smo brzo išli spavati. U jutro smo se zbudili i laganini počeli pakirat. Za čudo niko nije bio mamuran. Krenuli i stigli u dragu. Zadnji put sam bio u njoj prije nekih 10-12 godina (pičku mater jesam star :-)) na tečaju sportskog penjanja. sve je ostalo isto :-) Jeje, a šta su stjene trebali premještat!? Krajolik je svestran. Draga kao draga, nalazi se u udubini naravno. S vrhova drage se stijene spuštaju okomito do recimo polovice udubine a onda se pod kutem od cca 60 stupnjeva spušta šumica do dna. Dno drage izgleda kao suho riječno korito. Ima dosta suhih grana razbacanih na okolo i puzavice se protežu sa stabla na stablo, kao đungla sa podom od kamenja :-) Malo sam šetao i odlučio napraviti đir do pruge koja se nalazila sa desne strane. Ah da pruga! Kako se draga širi i udaljava negdje na po puta se proteže željeznička pruga koja prolazi kroz lijevo i desno brdo. Igor mi je preporučio da idem u lijevi tunel, ali kad sam došao i vidio da lijevi ima skoro 800 metara a desni oko 500, ipak sam se odlučio za lijevi. I tako se ja uputio sam u mraku sa slabašnom lampadinom kroz tunel. Isprva sam osjećao nekakvu nelagodu. Ali, kad sam ušao u potpuni mrak je prošla. I tako ja šetao, i napokon ugledao kraj. Nastavim opet malo kasnije.... Pred izlaz iz tunela sa lijeve strane ugledao sam prolaz, tunelćić koji je vodio na otvoreno. Sekundu sam razgledavao i odlučio da ću pogledati u povratku. Kad sam izašao van iz tunela umjesto prirode ugledao sam nekakav pokon za vađenje vapnenca ili nešto slično. Pa nije ni to toliko loše :-)) Ono... nije baš da svaki dan slobodno šetam takvim pogonima pa sam malo stao i razgledao. Izgleda da je to napušteno prije brdo godina, ali su valjda pokušali nedavno opet to pokrenut. To su sve zaključci koji mogu biti daleko od istine! Ijako je sve bilo staro nekoliko strojeva je bilo ofarbano, zapravo rđa nije pojela kao i sve ostalo pa sam zaključio da je doneseno nedavno..... |
- 07:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #
20.09.2005., utorak
Zajebo sam!
|
Rekao sam da ću ovaj put zaboraviti peraje i uloviti tunu. Eh, nisam zaboravio peraje i pogodite šta se desilo? Pa naravno tuna nije došla na sastanak! |
- 07:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #
18.09.2005., nedjelja
Bolje me ide!
|
Ali samo kad sjeban ulazim u vodu. Kad sam prvi put ušao u vodu nakon otpusta iz bolnice, još mi je oko bilo malo nateknuto i nisam smio glavom pod vodu, izašao sam sa 2 salpe, 2 pica 1 šarag. Jučer išao na more, još uvijek nesmijem glavom pod vodu a uz to i olova sam zaboravio, 2 prasca od cipla i ovčicu preko pola kile, a orada se nagledao i nafuladirao da su mi se počele gadit :-) Bez olova sam se naplutao kao idijot, jedva sam uspjevao koordinirati pokrete, neopren me vukao na površinu, tako da sam imao mali gaz i tendenciju ka okretanju. Ali ulov je tu! Idući put ću namjerno zaboravit peraje pa ću sigurno tunu ulovit! |
- 12:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #
12.09.2005., ponedjeljak
Tečaj ronjanja
|
Pa šta reć nego da je bilo prva liga! Mogao bi se netko pitat i koji je to tečaj? Heh! Pa, to je bio tečaj ronjenja na dah škole A.I.D.A. Takvi tečajevi i nisu najčešća pojava u našim krajevima. Mogao bi se netko i pitati čemu tečaj za ronjenje na dah, pa to svi znamo. Maj es znamo svi. Jebiga kad kupiš prvu masku i peraje, sve ti je super, upoznaješ vodena prostranstva i ljepote itd. itd. I tako uzmeš (zapravo posudiš) pušku, pa počmeš upoznavati čari lova..... I tako one prve dubine nisu niti shvaćene kao "dubine", pa ideš dublje i dublje i dulje i dulje....... I tako dođeš do jedne granice na kojoj više ne napreduješ istim tempom i pitaš se dali je to što radiš zdravorazumski. Pa kad te počmu sumnje prat kao kakav deterđent, shvatiš da je vrijeme da se školuješ po tom pitanju. I tako, preko newsgrupe upoznah ljude i oni napraviše tečaj u Puli nam dragoj........ Ne želim sad opisivati kako je išlo u tančine.... Treneri (kojima se ujedno i zahvaljujem) su bili prva liga, na sva moja beskonačna pitanja su odgovarali u potpunosti sa dobrom dozom znanja i volje da se pomogne neznalici. I tako uz dosta fizikalnih zakona trbušnih vježbi i prenesenih iskustava od mene su skoro napravili ronioca s 2 zvjezdice. Zašto skoro???? Pa naravno jer nisam položio! Ne, nisam zaribao, nego nesmijem još uvijek glavom pod vodu. Ipak nisam tamo došao po zvjezdice, nego po znanje, kao i ostala ekipa koja je bila na tečaju. Već nekoliko dana nakon tečaja, statička apnea se počela lagano popravljati, dinamiku nisam vježbao a za dubinu ću još malo pričekati. Ekipa je bila prva liga, nas 5 iz kluba Marlera i 3 slovenca (koje ovdje i pozdravljam). Bilo je zajebancije a i učenja i svladavanja zadaća (da je barem tako bilo u školi)........ Jedva čekam da mi dottori opet daju zeleno svijetlo za duboko, da isprobam naučeno i da se opet spojim s plavim..... |
- 12:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.09.2005., srijeda
Kažu bit će sve u redu!
|
Eto danas se vratih iz bolnice. Doktori kažu niš od potapanja glave pod vodom barem neko vrijeme. Kontrola za koji dan itd... itd... Toliko sam se ulijenio da mi je statička apnea pala za minutu! mislim, cijele dane ležati i jesti u krevetu...... nije baš ni čudo, ali ipak minuta! Morat ću malo poradit na tome u ovo vrijeme dok nesmijem ronjat. |
- 19:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #
03.09.2005., subota
Malo detaljnija fotka očade
Evo još jedne fotke. |
- 15:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Očada
Bio je to ponedjeljak 3.09.05, barem mislim tako, možda je i utorak bio. Najnormalnije sam se probudio u jutro i otišao na posao. Nakon kavice sam odlučio obaviti par poslića i zatim krenuti popravljati termoprešu. Na termopreši je bio žmanjan (pojeden) jedan navoj, pa sam izbušio malo veću rupu i narezao novi, malo veći, navoj. Kad sam to završio počeo sam montirati dijelove kako bi čim prije bila sposobna za upotrebu. Jedan vijak nisam mogao zavidati jer je bio predaleko, zbog toga sam morao stisnuti prešu, kako bi sve leglo gdje treba. Kako je preša sa opružnim mehanizmom, postoji mogućnost naglog opuštanja.I tako sam poče zavidavati vijak, kad odjednom....... PAFFF!!!! Očada! Ručica od preše me maznula direktno u oko. Nije opalila ni po nosu, ni po arkadi, ni po zubima, centrirala je oko. Kako sam to radio na podu samo sam ostao klečati i "malo glasnije" govoriti "zovite hitnu, zovite hitnu". Moram opisati i onaj jebeni filing kad me opalilo prije nego nastavim. Neznam dal sam ikad prije osjetio takvo što. Na kraju ručice od preše se nalazi kus drva koji služi za hvatanje, jajolikog je oblika. Baš taj drveni dio mi je legao u očnu šupljinu, tek ga je arkada zaustavila. Jebeno je kad ti takvo što doslovno nagnječi oko. Napokon je gospođa arkada objasnila ručici da je to mjesto zauzeto pa je ručica odustala od napredovanja. Sljedeča reakcija je naravno bila stavljanje ruke preko oka i traženje pomoči. Kako sam stavio ruku preko oka, osjetio sam kako nešto toplo kaplje po dlanu, nisam imao pojma jel krv ili mi je oko iscurilo, jednostavno u toj prvoj minuti nisam mogao zbrojit 2 i 2. Jeeebeno! Jebeno je kad neznaš dal ti je oko po dlanu i podu ili u lubanji di mu je mjesto. Kad su moji nazvali hitnu, naravno, sa hitne su rekli da dođemo sami i sklopili slušalicu, naravno, nisu rekli u koju hitnu, jer u Puli ima dvije. Naravno, prvo smo išli u bližu, ali naravno, trebali smo u onu drugu. Tih pola sata su mi izgledali kao cijela jebena vječnost, jer još uvijek nisam znao dal je oko u glavi. Kad smo došli na očno i kad me doktor posjetio, bilo mi je lakše, rekao je da je još u glavi. Huiuh! Kad mi je doktorica šivala, i nije toliko boljelo, jer sam znao da ima zašto šivati, jer "moje oko je još u glavi". I tako su me smjestili u sobicu s dva kreveta, lijepim pogledom na grad i zasebnim kupatilom. Pomislih nije ovo ni toliko loše...... I tako mi ljudi dolazili u posjete..... tako se ja izležavao.... i tako ja puhao nos..... FAK!!!!! Kako sam puhnuo nos tako mi se zrak upuhao iza oka!! Jebeno!!!! Svakakvi filmovi su mi prolazili kroz glavu..... "evo baš si mislio da si spašen, a sad će ti ovaj zrak iza oka izbacit oko van" ili "evo baš si mislio da si spašen, a sad će ti ovaj zrak uć u krvotok i srce će ti sjebat" :-))) Ozbiljno takvi filmovi počmu brijati! Nako toga su me hitnim postupkom poslali na rengen i u url ambulantu kod nekog dottoreta. Reko mi je da je pukla neka košćica "unutra", al da nije niš prestrašno. Kad sam se vratio na kat u svoju sobu, došla je doktorica i rekla "sve je u redu samo nemoj više puhati nos" odmah sam promrmljao "toliko sam i ja "doktor"". Eto došla subota, i sad piskaram ovo. U nedjelju idem na pregled, a u ponedjeljak po nalaze od CT-a. Ko zna šta će bit? |
- 14:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #
0
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ne budi kretenoid, poštuj lovostaj
Drozd - trajno Šarag - 15.3.-30.4. Zubatac - 15.4.-15.6. Kavala - 15.5.-15.7. Kirnja - 1.7.-31.8. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||