Krenuo sam na penjački izlet iako nisam penjati mogao. Ja, cura, njene dvije frendice i još neki tip smo se u subotu usmjerili prema riječkom kamenjaku. Trebali smo svi krenuti sa autom od tog tipa kojeg još nisam poznavao. Na kraju se ispostavilo da tip nema auto nego Punto. Mislim, koliko stvari stane u auto koji u prijevodu znači "točka"? Tako da smo ipak uzeli i auto od cure, nisu se htjeli prekrcat kod nas pa smo išli s dva auta. I tako krenusmo..... Odlučili smo ne ići u tunel jer nam se nekako nije isplatilo potrošiti 100 kn na tunelarinu, pa smo produžili pješice, zezam se, išli smo preko učke. Negdje pri vrhu smo se zaustavili na kafi u nekom kvazi kafiću, kako bi se malo osvježili.
Na skretanju pred ulazak na autocestu Rijeka- Zagreb Valjda kupili par jabuka i lubenicu. Nakon jo 10tak minuta smo se sparkali i krenuli puteljkom prema kamenjaku. prvih par minuta smo se gubili jer na mjestu gdje smo ušli nije bilo markacija. Nastavim malo kasnije, moram radit....
Evo me opet! Po putu sam skužio nekakve bobice, kad sam malo bolje pogledao bobice su se pretvorile u lješnjake. Ipak, njima se žurilo pa se nisam zaustavljao da ih skupljam. Napokon nakon još 20tak minuta stigli smo na vrh, zapravo na polje ispod njega. Počeli su se raspremati i pripremati za penjanje a ja odmah krenuo izviđat. Stijene se naglo izdižu iz zemlje, pod dosta strmim kutem, čovjek ima dojam da su izrasle iz zemlje preko noći. Pope sam se na vrh Mali Kamenjak. Bogami lijep pogled. Ima nekoliko golih brda s južne strane, sad su smeđa boje jer nam se bliži jesen, al mislim da su na proljeće ful lijep prizor. Sa sjeverne strane se vidi Grobnik (barem mislim da je Grobnik). Gušt je odsjedit si koju minuticu (neću detaljnije opisivat, jednostavno idi tamo :-) Spustio sam se s vrha i pozdravio se s ekipom i krenuo niže. Zapravo sam se htio vratit po lješnjake :-)) Iako je jesen počela uz put sam vidio dosta cvijeća u cvatu, kad bih još znao i prepoznat koje pa da napišem :-) Naravno tražeći lješnjake sam se pomutio pa došao do ceste od kud smo i krenuli, a šta sam mogao? Ajd nazad! Kad sam se opet popeo već sam bio na pola slomljen, a šta sam mogao? Ajmo dole! :-))
Za nazad sam služio kao navoditelj i naravno zajebao put :-)) Vozali se vamo tamo i napokon došli do Rijeke. Jedno 45 min smo izgubili tražeći pivo ali napokon smo našli i krenuli prema Veloj Dragi.
Za slijedeći dio teksta ću možda biti kritiziran od nekih ljubitelja prirode. Kad smo se uparkirali odlučili smo da nećemo ići daleko jer po mraku i nema smisla pješačiti sa brdo opreme. Tako smo nadkon nekih 10 minuta traženja na naše veliko iznenađenje nabasali na jednu valjda štalicu. Udaljena je svega 40 metara od mjesta za kampiranje. Digli smo šatore i založili vatru. Pivo je poteklo i grizli smo kobasice, pa di ćeš bolje?!?! Kako smo bili umorni sve smo bili tiši i tiši, tako da smo brzo išli spavati.
U jutro smo se zbudili i laganini počeli pakirat. Za čudo niko nije bio mamuran. Krenuli i stigli u dragu. Zadnji put sam bio u njoj prije nekih 10-12 godina (pičku mater jesam star :-)) na tečaju sportskog penjanja. sve je ostalo isto :-) Jeje, a šta su stjene trebali premještat!? Krajolik je svestran. Draga kao draga, nalazi se u udubini naravno. S vrhova drage se stijene spuštaju okomito do recimo polovice udubine a onda se pod kutem od cca 60 stupnjeva spušta šumica do dna. Dno drage izgleda kao suho riječno korito. Ima dosta suhih grana razbacanih na okolo i puzavice se protežu sa stabla na stablo, kao đungla sa podom od kamenja :-) Malo sam šetao i odlučio napraviti đir do pruge koja se nalazila sa desne strane. Ah da pruga! Kako se draga širi i udaljava negdje na po puta se proteže željeznička pruga koja prolazi kroz lijevo i desno brdo. Igor mi je preporučio da idem u lijevi tunel, ali kad sam došao i vidio da lijevi ima skoro 800 metara a desni oko 500, ipak sam se odlučio za lijevi. I tako se ja uputio sam u mraku sa slabašnom lampadinom kroz tunel. Isprva sam osjećao nekakvu nelagodu. Ali, kad sam ušao u potpuni mrak je prošla. I tako ja šetao, i napokon ugledao kraj. Nastavim opet malo kasnije....
Pred izlaz iz tunela sa lijeve strane ugledao sam prolaz, tunelćić koji je vodio na otvoreno. Sekundu sam razgledavao i odlučio da ću pogledati u povratku. Kad sam izašao van iz tunela umjesto prirode ugledao sam nekakav pokon za vađenje vapnenca ili nešto slično. Pa nije ni to toliko loše :-)) Ono... nije baš da svaki dan slobodno šetam takvim pogonima pa sam malo stao i razgledao. Izgleda da je to napušteno prije brdo godina, ali su valjda pokušali nedavno opet to pokrenut. To su sve zaključci koji mogu biti daleko od istine! Ijako je sve bilo staro nekoliko strojeva je bilo ofarbano, zapravo rđa nije pojela kao i sve ostalo pa sam zaključio da je doneseno nedavno.....
Post je objavljen 28.09.2005. u 07:04 sati.