AL-ANON SPLIT

TREĆI KORAK

Osobna iskustva

Osim nekoliko posjeta u susjednom većem gradu, nikad nisam napuštala svoje rodno mjesto. Rano sam se udala, rodila šestoro djece, a onda sam se rastala od svog muža koji je bio alkoholičar. Potrajalo je dugo dok u Al-Anonu nisam mog- la razumjeti program, ali svako zrnce od onoga što sam razumjela i prihvatila, učinilo me je jačom i samouvjerenijom.

Moja najstarija kćerka otišla je s 19 godina u mornaricu i poslana je u centar za obuku na Srednji zapad. Naoko je kod nje sve izgledalo u redu, ali su me iznena- da nazvali iz centra i javili da je moja kćerka zbog sloma živaca završila u bol- nici. Skoro da sam reagirala panično, ali sam naučila zamoliti za vodstvo i to sam kao prvo i učinila. Jednu stvar sam sigurno znala: Morala sam nekako do svog djeteta. Ali kako? Nisam imala novaca. Nikad nisam putovala i nisam znala kako se snaći u nekom nepoznatom mjestu. Uvijek iznova sam tu i tamo gubila vezu s Bogom. U ovoj prilici sam sebe prisilila da mislim kako će mi On ipak pomoći da da nađem pravi put.

Posudila sam novac za let do većeg mjesta koje je bilo najbliže centru za obuku. Znala sam da ću odatle nekako već stići do mornaričke baze. Nazvala sam vodi- teljicu naše Al-Anon grupe i ona mi je donijela popis svih Al-Anon grupa. Tamo sam našla dva imena i telefonske brojeve Al-Anona koje sam mogla nazvati i tamo bi mi mogli reći kojim prijevoznim sredstvom sam mogla stići do bolnice.

Kad je zrakoplov sletio, u glavi mi je bila samo jedna misao: stupiti u vezu s Al- Anonom! Najprije sam nazvala Barbaru. Ispričala sam joj svoju priču i upitala kako mogu doći do baze. Ona mi je objasnila kojim autobusom trebam krenuti do slijedećeg mjesta. Tamo će me ona sačekati.

Ja više ne znam kako smo prepoznale jedna drugu, ali Barbara je bila tu i ona me odvezla do bolnice udaljene 20 km odatle. Usput je rekla: «Napomenula si da tražiš prenoćište. Ne trebaš više tražiti. Mi imamo sobu za goste. Odatle je i meni jednostavnije voziti te do bolnice u kojoj leži tvoja kćerka.»

Bila sam toliko dirnuta da sam zaplakala. Ovo jednostavno nije bio susret dvije nepoznate osobe nego dva člana Al-Anona koji žive s Višom silom; u ovoj ne- volji Barbara je preuzela vodstvo.

Moja kćerka je bila tako sretna što me vidi da su se uskoro kod nje pojavili znaci poboljšanja. Barbara me jedan čitav tjedan vozila kćerki u bolnicu i natrag i to mi je davalo osjećaj kao da sam kod kuće. Svaki put kad sam joj se željela za- hvaliti ona bi odgovorila: «Trebaš znati jedno: ja to činim i radi sebe.»

Na povratku me čak odvezla 90 km do zračne luke. Odletjela sam s olakšanjem jer je liječnik ustvrdio da će moja kćerka uskoro biti sposobna za povratak u centar za obuku.

Sve je to za mene bio Treći korak «uživo». Nisam znala gdje trebam ići, kako do tamo stići i gdje stanovati. Znala sam samo da sve leži u Božjim rukama.

TREĆI KORAK

Razmišljanja o Trećem koraku

Iskustva iz cijelog mog života, moj način razmišljanja i ponašanja, dio su mene. To znači da se sve ono što mislim, kažem i činim, kao automatska reakcija odra- žava na ono što se oko mene događa.

Treći korak predlaže da od sada sam sebe naučim kako da postanem sposoban otvoriti se za pomoć putem moje Više sile. Ta pomoć može doći u više oblika, često preko drugih ljudi. Želim zadržati u svijesti da moj odnos prema Bogu ne znači samo moliti za Njegovu pomoć. Taj odnos ustvari znači: Ja znam da je po- moć tu i ja ću je prihvatiti.

To izgleda kao da ja stojim na obali neke rijeke, a moja djeca na drugoj strani, gladna, smrzla i uplašena. Meni na dohvat ruke leži čamac s toplim dekama hranom i odjećom. Hoću li ja stajati i preklinjati Boga da spasi moju djecu ako je on već u svemu predvidio što trebam činiti? Ne, ja ću uskočiti u čamac i od- veslati na drugu stranu, utopliti moju djecu, nahraniti ih i zahvaliti Bogu da je prepoznao moju nevolju.

Tako je i s drugim problemima koji se možda pojave. Sve dok još nemam vezu s jednom Višom silom, rješenje mojih poteškoća možda leži na dohvat ruke, ali ga ja previđam ili zaobilazim.

TREĆI KORAK

«Odlučili smo svoju volju i svoj život povjeriti brizi Boga-onako kako Ga mi sami razumijemo»


Rijetko je jedan potpuni životni program sročen u tako malo riječi. On izrasta iz Prvog i Drugog koraka.

Najprije smo priznali da ne možemo upravljati našim životom, a onda smo shva- tili da pomoć za nas dolazi od jedne Sile koja je jača od nas. Onda smo odlučili naš život povjeriti brizi te Sile. To je možda bila najvažnija odluka koju smo ikad donijeli. Toj odluci pripadala je prisilna potreba da ju stalno imamo u na- šoj svijesti. Čim smo donijeli tu odluku i zadržali je u svijesti, naša Viša sila je postala dio našeg svakodnevnog života.

Prihvaćajući ovaj Korak mi smo sebi postavili jedan zadatak. On je zahtijevao budnost da se ponovo ne vratimo na staro i preuzmemo uzde u vlastite ruke. Mi smo se uvijek trudili da našom ograničenom ljudskom pameću i snagom volje riješimo svoje probleme, donosimo odluke i planiramo svoja djela. Ali ljudska snaga volje i pamet su pogrješivi. S time nismo stigli daleko. Naši promašaji i razočarenja su to dokazali. Kad smo planirali, ustanovili smo da je nemoguće uzeti u obzir svaki slučaj. To također objašnjava zašto smo tako često bili razo- čarani neuspjesima. Morali smo mijenjati mnogo toga i mogli smo započeti s time na način da smo pokušali učiti kako možemo koristiti pomoć Više sile.

Ta odluka- naše brige povjeriti Višoj sili-zahtijevala je hrabrost i prije svega povjerenje. Za nas je bilo korisno svakodnevno paziti na to što mislimo, govorimo i činimo. Tako nam se bilo lakše naviknuti na to da svoju Višu silu uključimo u svoje misli kad smo morali donijeti neku odluku. Kad smo svako- dnevno čak svakog sata mislili na to, nama je to zadivljujuće brzo postala na- vika.

Svaki put kad smo se sjetili ovog Koraka i odgovarajuće se ponašali, imali smo osjećaj da smo nešto postigli i pritom rasli. Mnogi dugogodišnji članovi Al-Ano- na imali su uzbudljivo iskustvo doživljaja promjena kod novih članova: kako oni polako izlaze iz svog očaja i iz tjedna u tjedan rastu tako što su njihovo razumi- jevanje i vjera sve više i više rasli.

Potom smo se pozabavili sa slijedećom točkom ovog životnog plana sadržanog u Trećem koraku: « svoju volju i svoj život povjeriti…..». «Naša volja» nastala je iz našeg karaktera, našeg iskustva i naših navika. Ni s najvećom ozbiljnošću i uz najbolju volju mi sve to nismo mogli promijeniti od danas do sutra. Taj dio našeg bića davao nam je osjećaj da smo bili u pravu. On nas je doveo u iskušenje da opravdavamo svoja djela, ali nam nije dopustio prepoznati da smo i mi možda činili pogreške. Bez duhovne podloge bilo nam je jako teško svladati našu nesa- lomljivu volju. Ako smo bilo što pokušavali postići na silu, neuspjeh je često već bio predvidiv. Možda smo tako ponekad i postigli naš cilj, ali se tada pobjeda često prometnula u poraz i to je dovodilo do novog razočarenja.

Isto to je važilo za izreku «svoj život povjeriti». Mi smo dnevno funkcionirali manje-više automatski. Prema onome što se upravo događalo, prema aktualnoj krizi, ophodili smo se onako kako smo bili navikli. Rijetko smo koristili predah za razmišljanje jesmo li to drugačije i bolje mogli uraditi. Čak smo često bili uvjereni da svoj život imamo pod kontrolom, a od naših odluka smo očekivali da nam moraju donijeti uspjeh. Ali, osvrtom unatrag, trebamo samo pogledati na svoja razočaranja i odmah će nam biti jasno da smo rijetko imali stvari pod kon- trolom te da smo često sami sebe zavaravali.

Odakle bi trebala doći pomoć koju smo očekivali ako smo «svoju volju i svoj ži- vot povjerili»? Očigledno nije postojao čovjek niti adresa na koju smo mogli otići i tamo dobiti potreban odgovor na naša pitanja. Kroz to iskustvo postalo nam je možda po prvi put jasno kako postoji jedna nama naklonjena Sila koja je spremna voditi nas ako smo mi bili spremni prihvatiti to vodstvo. To je bio jedan duhovni poklon, mogućnost da dobijemo pomoć, ne samo kad smo osobno bili na dnu, nego i onda kad smo vjerovali da sve možemo sami postići. Naš udio u toj vezi bio je da naučimo imati jasnu viziju kako zamoliti za pomoć, prihvatiti istu i djelovati, sve to sa sviješću o prisutnosti duhovne snage. Njene upute htjeli smo slijediti tek kad smo donijeli odluku, povjeriti svoju volju i život.

Što smo s tom odlukom mogli izgubiti? Samo našu tvrdoglavu odlučnost da sve mora ići onako kako smo mi mislili; samo očaj zbog razočaranja koja su se stal- no ponavljala. Što smo dobili? Novi život koji je imao za cilj kontinuiranu pro- mjenu na bolje i sve to zadovoljstvo i pozitivan naboj koje takvo odrastanje sa sobom nosi.

Na kraju smo stigli do posljednjih riječi Trećeg koraka: «kako Ga sami razumi- jemo». Ovisilo je u potpunosti o nama kakvo značenje riječ «Bog» ima za nas osobno. Mi smo ga sebi možda predstavili kao vladara ili suca koji nagrađuje i kažnjava. Ili je Bog za nas bio utjelovljenje ljubavi koja ispunjava svijet i koja se objelodanjuje u našem životu? Za neke je Bog bio osoba puna moći, daleko od nas samih, dok je za druge Bog možda imao značenje bitnog dijela stvoritelja svega.

Bog- kako smo ga mi razumjeli- nije bio onakav kakvim ga je neka grupa sebi predstavljala, niti je bio ograničen na neko poučno mišljenje. Naše razumijevanje raslo je sa našim duhovnim razvojem u radu na ovim Koracima. Kako smo ga mi razumjeli, bila je i ostala naša odluka. Mogućnost da koristimo božje vodstvo imamo svi, svi to možemo činiti i razumjeti kako god to želimo.

8. Internacionalna Konvencija Anonimnih Alkoholičara

Rad na 12 koraka

Svibanj 8 - 11, 2008
Split, Hrvatska
U suradnji sa Al-Anon

Konvencija će se održati u hotelu Medena, Trogir, Hrvatska.

Održati će se 12 sastanaka, sa 12 govornika iz cijelog svijeta.

Svaki sastanak baviti će se određenim Korakom 1-12. Dostupne su nam prostorije za manje grupe (Al-Anon, NA, GA-Anonimni Kockari) ukoliko žele održati sastanke na svojim jezicima.

Cijena smještaja uključuje doručak i večeru, a takoder kavu i čaj za vrijeme trajanja sastanaka. Naknada za sudjelovanje na Konvenciji iznosi 15 E, a plaća se nakon dolaska. Bez bedža nema ulaza.

Hotel Medena se nalazi samo 7 km od međunarodnog aerodroma Split, koji je povezan brojnim nacionalnim i međunarodnim destinacijama. Hotel osigurava prijevoz. Autobusom vozi svaki puni sat, od aerodroma do hotela i obratno. Veze s Velikom Britanijom, Amerikom, Europom i drugim lokacijama moguće su i preko Zagreba, Dubrovnika i Pule. Autobusi i vlakovi iz tih gradova voze vrlo često, prema i iz Spilta, ali i do drugih gradova po cijeloj Hrvatskoj.
Putnici iz Grčke ili Italije možda će željeti putovati brodom iz Ankone ili Barija. Molimo, provjerite s Jadrolinijom i Blue Line točna vremena dolaska i odlaska iz Splita.


Cijene smještaja u hotelu su slijedeće:
24 E po osobi, po noćenju za sobu bez pogleda na more.
31 E po osobi, po noćenju za sobu s pogledom na more.
Navedene cijene uključuju polu pansion, kavu i čaj.



Molimo, rezervirajte smještaj direktno s hotelom.
Zadnji rok za rezervaciju smještaja je 25. travnja 2008.
Hotel možete kontaktirati putem
E-maila: info@hotelmedena.com ili sales@hotelmedena.com
Telefon: 0038521880588 i 0038521880397


Za rezervacije molimo pošaljite e-mail ili nazovite hotel Medena, te svakako spomenite Konvenciju Anonimnih Alkoholičara kako bi Vam znali naplatiti odgovarajuću cijenu.
Kopirajte ove informacije i podijelite u vašoj grupi!
Kontakt osobe:


Marko 0038640544735 pervanmarko@yahoo.com (croatian, english)
Mirna 00385915020528 aamir@net.hr (english, french)
Mark 00385981306905 sharkbyteaa14@yahoo.com (english)
Petra 00494(0)40218411 Germany
George-Djole 0044783451 U.K.
Antonija 0041794811622 Switzerland
Jo

AL ANON MEDITACIJE

Drugi korak kaže « da smo se uvjerili kako nam Sila jača od nas može vratiti naše duševno zdravlje». Nedavno sam čuo na jednom sastanku kako je netko ovu rečenicu izrekao tako da je time točno opisao moje iskustvo koje kaže: «Najprije sam došao ja…, potom sam došao do toga…, a onda sam došao do toga da vjerujem...»

Put ka Višoj sili tekao je za mene polagano, pa mnogo toga nisam niti primijetio. Nije bilo svjetlosnih pojava, zapaljenih grmova. Bilo je to polagano objašnjava- nje magle u kojoj sam živio prije nego što sam našao oporavak u Al-Anonu. Kao što je to gore navedeni prijatelj iz Al-Anona opisao, najprije sam došao ja tako što sam svoje tijelo, a ne svoju vjeru, donio u Al-Anon. Potom, kad sam već bio tu, polako sam došao do toga i na kraju sam došao do uvjerenja da nisam bio sam na svijetu. Postojala je i postoji neka snaga, neki pogon, energija koja mi može dati sredstva kojima ću bogato i s puno sreće ispuniti svoj život. Moram samo zamoliti za pomoć i moj duh držati otvorenim.

Razmišljanje za danas

Ulazak vjere u moj život bio je jedan polagani postupak. Taj postupak se na- stavlja i pojačava se sa svakim danom u kojem sam ja za njega otvoren. Ako prihvatim taj proces, možda će mi to pomoći da se lakše i s više strpljenja no- sim s obratima i promjenama koje život donosi.

« Mišljenja sam da, što je posebno važno na ovom svijetu, nije bitno to gdje mi
stojimo, nego u kom se pravcu krećemo.»

Oliver Wendell Holmes

AL ANON MEDITACIJE

«Biti lud» ovako je objašnjeno: Nešto činiti uvijek iznova i na isti način i pri- tom uvijek očekivati drugačiji rezultat. U prošlosti sam pokušavao kontrolirati ljude, mjesta i stvari s uvjerenjem da je taj moj način ispravan. Poznavao sam moj utabani trag. Ali moj put, koji je bio sagrađen na tome da namećem svoju volju, nije više djelovao. Unatoč tome, ja sam i dalje pokušavao uvijek iznova. Bio je to ludi način življenja.

Razmišljanje za danas

Činilo mi se lako pokazati prstom na nerazumne ili samorazarajuće alkoholiča- rove odluke. Bilo je teže priznati da moje vlastito ponašanje nije uvijek bilo znak duhovnog zdravlja. Danas se mogu osloboditi toga da namećem svoju vo- lju. Ta jednostavna odluka doprinosi mom duhovnom zdravlju.

« Nitko se ne može vratiti tako daleko u prošlost i započeti sve ispočetka. Ali, svatko može
započeti sad i doživjeti sasvim novi kraj.»

As We Understood

AL ANON MEDITACIJE

U Drugom Koraku radi se o svemu onom što je moguće i o nadi. Ako radimo na tom Koraku, dolazimo do uvjerenja da bi nam jedna Sila-koja je jača od nas sa- mih- mogla povratiti naše duševno zdravlje. Od nas se očekuje da se otvorimo za to kako bismo mogli dobiti pomoć. Možda postoji izvor snage koji za nas može učiniti ono što mi sami do sad nismo bili u stanju učiniti. Mi ne moramo vjerovati da će se to dogoditi, nego da bi se to moglo dogoditi.

To malo nade, ta ogrebotina u oklopu očaja, dovoljna je da pokaže kako smo spremni ići u pravcu oporavka. Kad jednom spoznamo da je pomoć moguća onda nam se čini da je vrijedno truda istražiti vezu prema Sili koja je jača od nas. Sa- svim neznatna spremnost može biti prvi korak na putu, na kojem će nada i vjera postati sastavni dio našeg življenja. Položene u ruke Više Sile, naše duševno zdravlje i spokoj realna su očekivanja.

Razmišljanje za danas

Naša literatura govori o mogućnosti da kroz oporavak u Al-Anonu možemo naći zadovoljstvo pa čak i sreću. Danas ću Drugi Korak raditi upravo na taj način i otvoriti se za nadu.

«Tako što nalazimo unutarnju snagu, mi gledamo preko vidljivog i usmjeravamo traženje
smisla našeg življenja prema nevidljivom.»

As we Understood

AL ANON MEDITACIJE

Čuo sam da su jedine prave usporedbe koje bih mogao povući, one između mene kakav sam sad i kakav sam nekad bio. Kad god razmišljam o Drugom koraku i pomislim na povraćeno duševno zdravlje, sjetim se te usporedbe.

Sjećam se jednog događaja od prije dvadeset godina kad sam se svojim motocik- lom vozio na jedan kurs meditacije. Pred samim ciljem u nesreći sam totalno uništio svoj motor. Moj pokušaj iznuditi rješenja da žurnim dolaskom stignem opušteno u grupu za skupljanje vlastitih iskustava, bio je totalni promašaj. Jesam li se zbog toga osjećao slomljenim? Ne naročito. Niti sad se tako ne osjećam. O- sjećao sam zabludu da na meditacije stignem sa žurbom. Ali, uglavnom sam bio ljut zbog toga što se grad nije više brinuo o održavanju ulice kojom sam vozio. Umjesto da preuzmem odgovornost za svoju vlastitu žurbu i nepažnju, ja sam odgovornim činio druge, a sebe vidio kao žrtvu. Nisam bio zahvalan što sam nesreću preživio, nego sam se ljutio što je nešto krenulo protiv moje volje i po- kvarilo moj plan.

Razmišljanje za dana

Ako bacim pogled unatrag, vidim mnoge primjere milosti jedne Sile, koja je jača od mene i koja je stupila u moj život. Vidim napredak u ponovnom postizanju duševnog zdravlja i sve sam više uvjeren da moj razvoj napreduje.


«Zadatak u našem životu nije u tome da pretičemo druge nego sami sebe.»

Malibie D.Babcock

AL ANON MEDITACIJE

Svatko tko bi u mom životu promatrao moj način ponašanja prema alkoholičari-ma vjerojatno bi mene smatrao «ludom» stranom u tim odnosima. Ja sam bila ta koja je «češljala» lokal po lokal, pravila scene na javnim mjestima i pri sasvim beznačajnim povodima postajala histerična. Ja sam također bila ta koja se iscrp- ljivala zbog ponašanja alkoholičara, koja je lagala, ispričavala se i izmišljala o- pravdanja i na kraju se ljutila zbog takvog svog ponašanja. Jesam li ja bila du- ševno zdrava?

Al-Anon je bio prvo mjesto na kome sam pomislila trebam li se zamisliti nad svojim duševnim zdravljem. Otkrila sam da ja niti svojom voljom, niti razumom nisam bila u stanju prevladati posljedice te bolesti. U Al-Anonu mi je rečeno da nas je u grupu dovela naša najbolja namjera. Ali, Drugi Al-Anonov korak kaže da samo Sila, koja je jača od nas, može povratiti moje duševno stanje.

Znala sam da je moj razum na jednom sastanku Al-Anona bio zdraviji nego bilo kad inače i ja sam se tako obratila za pomoć Višoj sili jer mi se činilo da sam na sastanku osjetila Njeno djelovanje. S vremena na vrijeme kod mene ponekad još nastupe momenti zbunjenosti, ali ja za svoje neuračunljivo ponašanje više ne smatram odgovornim neko drugo biće. Sad točno znam gdje se moram obratiti ako želim ponovo doći do svog duševnog zdravlja.

Razmišljanje za danas

Danas ću se usredotočiti na svoje vlastito ponašanje. Ako smatram da bi ono tre- balo biti bolje, zamolit ću za to Silu koja je jača od mene.

«Ukoliko ne promijenimo smjer našeg kretanja, vjerojatno ćemo skončati tamo gdje smo
usmjerili naše kretanje »

Stara kineska poslovica

DRUGI KORAK

Osobna iskustva

Prve tri godine u Al-Anonu imao sam poteškoća s Drugim Korakom. Iako je literatura govorila drugačije, a i neki članovi Al-Anona koje sam posjećivao bili drugačijeg mišljenja, imao sam utisak da se ovdje od mene zahtjeva vjerovati u jedno usko, crkveno tumačenje ovog Koraka. Ja, doduše, nisam izgubio svoju vjeru u Silu jaču od mene, ali dolazim iz obitelji koja već generacijama misli drugačije nego službena crkva. Pomislio sam tada: da bih postao dobar član Al-Anona trebao bih vjerovati u Boga i zamisliti ga sebi u liku čovjeka. ( Ja sam osobno stariji čovjek s bradom i znao sam da ta vanjska pojava mene ni na koji način ne čini oličenjem Boga.) Najčešće sam na tu temu šutio, ali sam s mnogim mojim razmišljanjima bio u velikoj nedoumici i kad se radilo o teološkom tumačenju Drugog Koraka. Na sastanku je jedna iskusna članica Al-Anona rekla nešto što mi je pomoglo sprijateljiti se s Koracima u Al-Anonu koji govore o «Višoj sili» ili Bogu, onako kako ga ja razumijem.

Ona je rekla: «Zašto se brinemo oko tumačenja? Ja sam došla do uvjerenja da me Al-Anon dovodi u vezu s pomoći koja mi je potrebna da mogu živjeti zdra- vije i mirnije. Ne moram izluđivati samu sebe s pokušajima da tu Silu sebi ob- jašnjavam. Ja jednostavno znam da je ona tu i da kaže: « Uvjerili smo se da Sila koja je jača od nas, može vratiti naše duševno zdravlje.» Tako je Bob, suuteme- ljitelj AA, kratko prije svoje smrti rekao: « Ne čačkati puno po tome! Želimo da sve bude jednostavno!» Moja prijateljica je dalje mislila: «Koraci nisu nikakva naredba; oni su osnova koja može pospješiti duhovno buđenje. Oni opisuju is- kustva koja su stečena i priopćena. Dokle god uzimam učešća u tim iskustvima ne moram se čvrsto držati riječi ili tumačenja.»

Za mene je važno pronaći svoj vlastiti put. Zbog toga se trudim prihvatiti ono u što drugi vjeruju ili sumnjaju. Jednostavno pokušavam podijeliti svoju snagu s drugima bez da im namećem svoja uvjerenja. Svi smo mi jednako vrijedni i ravnopravni, ali nismo svi isti.

DRUGI KORAK

Razmišljanja o Drugom koraku

Jedno vrijeme razmišljao sam o tom Drugom koraku. Možda izreka «Došao sam do uvjerenja.» sada za mene znači da moje misli nadilaze Prvi Korak u ko- jemu sam morao priznati svoju nemoć.

Došao sam tako i do spoznaje da za mene postoji mogućnost svoj život ponovno dovesti u red. Ovi Koraci će mi pomoći ako ih slijedim jednog po jednog.

Sada, u ovom Koraku, prihvaćam da postoji Sila koja je jača od mene. Svjestan sam da svojim ljudskim htijenjem i znanjem ništa ne vidim jasno; niti sebe sa- mog, ni druge ljude oko sebe ne poznajem dovoljno ma koliko mi oni bili bliski. Neke stvari možda nikad neću ni moći razumjeti.

Ako mojim riječima i djelima upravljaju samo moji osjećaji i pobude od kojih su neki možda i pogrešni, onda to za mene može imati negativne posljedice. Čim sam sebe osvijestim da su moji problemi toliko veliki da ih ne mogu sam riješiti, za mene se otvara prostor za jedno novo, uspješno razmišljanje. Ja ne moram biti sam sa svojim problemima ako sam spreman prihvatiti pomoć Više sile.

DRUGI KORAK

«Povjerovali smo da Sila, koja je jača od nas samih,
može povratiti naše mentalno zdravlje»

U Prvom koraku morali smo se suočiti sa istinom: mi nismo dorasli zadaći da promijenimo nekog drugog čovjeka. Da bismo mogli izbjeći poteškoće u životu, bilo nam je potrebno više od našeg ljudskog iskustva i pameti, naročito onda ako smo živjeli sa «suhim» alkoholičarom ili s onim koji još pije. Drugi korak kaže da nismo sami s tim poteškoćama od kada smo povjerovali da nam je pomoć na dohvat ruke. Riječi «povjerovali smo» izražavaju vjeru da smo polako prihvatili postojanje Više sile i ulazak te Sile u naš život. Taj Korak donio nam je tračak nade pri našim prvim nesigurnim pokušajima da izgradimo funkcionalnu vezu sa Silom koja je jača od nas. Počeli smo shvaćati da je ta Sila bila uvijek spremna da nam pomogne kad smo mi bili spremni dopustiti joj da nas ona vodi.

Što ta Sila može učiniti za nas? Ona nam može povratiti naš zdrav razum.

To je vjerojatno zazvučalo zastrašujuće za one među nama koji su oduvijek zamišljali da bi samo alkoholičar morao stići do duševnog ozdravljenja. Sama pomisao na to da bi se moglo biti duševno bolestan, izazivala je vatrenu opreku. Mnogi - partneri, roditelji, djeca i prijatelji - došli su u Al-Anon grupu s čvrstim uvjerenjem da je isključivo alkoholičar taj koji je bolestan. Na naše zaprepaštenje tamo smo saznali da se i mi moramo promijeniti. Al-Anonov program bio je namijenjen nama, prijateljima i članovima obitelji, koji smo se toliko trudili da proživimo naš sadašnji ili prohujali život s alkoholičarom na nekakav razuman način.

Priznati da smo bili nerazumni zahtijevalo je u početku više hrabrosti nego što su je mnogi od nas imali. Kasnije smo shvatili činjenicu da smo morali mijenjati sebe ili nastaviti živjeti u patnji i košmaru. Sad nam je postalo lakše razumjeti kako je hrabrost postala «sredstvo» u našem nastojanju za traženje pomoći u ozdravljenju. Ovaj Korak je najava čitavog duhovnog programa Al-Anona.

Tada smo počeli pozornije promatrati sami sebe i postalo nam je vidljivo što smo to u ovoj ili onoj situaciji govorili ili činili. Pritom smo primijetili da smo se zbog ljutnje, razočaranja ili straha često ponašali sasvim besmisleno. Zbog toga su mnogi reagirali na alkoholičara nerazumno i histerično. Drugim riječima: Ono što smo činili nije bilo zdravo. Razumljivo, mogli smo pokušati opravdati se i braniti svoja djela, ali su mnogi ipak na kraju shvatili da tu nije bilo ničega za pravdanje.

Nerazumno ponašanje izgleda sasvim različito. Tako npr. muž ostavlja malu djecu kod svoje pijane supruge dok je on na poslu i pritom se izluđuje od brige što bi se sve djeci moglo dogoditi. Ili, jedna žena se toliko boji svog nasilnog muža da nije u stanju ništa poduzeti kako bi sebe ili svoju djecu zaštitila od ne- uračunljivog ponašanja svog muža. Ili, netko dopusti djetetu da sjedne u auto s roditeljem koji je za volanom u pijanom stanju.

Nerazumni su također i partneri ili roditelji koji čine sve što mogu da bi zaštitili svoje članove obitelji, alkoholičare, od posljedica alkoholizma. Oni prikrivaju ovisnost pred članovima obitelji ili prijateljima, lažu za njih kod poslodavca, a kod sudaca žele iznuditi olakotne okolnosti za alkoholičara. Oni čak pokušavaju alkoholičara koji pije dovući i smjestiti u udoban krevet kako se on ili ona slje- deće jutro ne bi morali suočiti s činjenicom da su noć proveli vani na podu. Ne- ki u svojoj nedoumici idu tako daleko da pijući zajedno s alkoholičarom čine to da alkoholičaru ostaje manje za popiti.

Ponekad su te radnje dobronamjerne. One se češće događaju zbog očajnog bijesa i razočaranja, ali je u pozadini svega uvijek pomisao da bi nešto od toga moglo alkoholičara odvratiti od daljnjeg pijenja. Ne trebamo činiti ništa drugo, mislili smo, nego samo pronaći to «nešto». Ali, doznali smo da je upravo takvo staja- lište jako daleko od duševnog ozdravljenja. Razmišljajući malo bolje mogli smo ocijeniti jesu li naše misli, riječi i djela ravna djelima ljudi koji su stabilni i ra- zumni. Ako to nije slučaj, nama je potrebna pomoć, posebna pomoć koju može- mo dobiti samo u Al-Anonu.

Čim smo bili u stanju vidjeti našu situaciju onakvom kakva je ona stvarno bila, shvatili smo zbog čega smo se morali obratiti Sili koja je jača od nas samih. Na toj točki našeg iskustva s Al-Anonom nije bila za očekivati potpuna vjera u Višu silu, naročito zbog toga što smo bili jako samouvjereni. Nekad prije smo možda i vjerovali u Boga, ali smo mu se tada obraćali samo u konvencionalnoj molitvi. Moguće da smo smatrali kako je on neki zao duh koji nas je kažnjavao, iako nismo znali zbog čega. Za onoga tko je bio religiozno odgajan molitva je bila sama po sebi razumljiva da bi Bogu predočio svoje želje. Mnogi od njih su upravo molitvom pokušavali alkoholičara preobratiti u normalnu, odgovornu osobu.

Oni koji su bili bez vjere priznali su jednostavno da nisu imali snage kontroli- rati sva događanja u njihovom životu. Vjera u «Silu jaču od nas» dolazila je s vremenom uz pomoć i potporu Al-Anona. To je značilo biti u vezi s neiscrpnim izvorom sigurnosti i utjehe.

Naravno da smo imali naše sumnje i razočaranja, ali smo učili da ih prihvaćamo kao faze u našem odrastanju, kao priliku da naučimo nešto što je nama potrebno.

Upravo to nas je poučilo promatrati stvari iz jednog novog kuta i pripremilo nas na rješenja koja nismo mogli predvidjeti. Prihvatiti razočaranja na miran način značilo je sačuvati živce. Pokazalo nam je također da se stvari na kraju krajeva uvijek odvijaju onako kako nam je suđeno da će biti. To nije bilo pokazivanje slabosti i rezignacije, nego svjesno prihvaćanje činjenice da život za nas drži u pričuvi iskustva, dijelom ugodna, a dijelom neugodna, te da mi iz tih iskustava možemo izvući spoznaje.

Često je netko došao u Al-Anon u dubokom očaju i već bio čvrsto odlučan u svoj život uvesti radikalne promjene, to jest, napraviti kratak rez - odvojiti se ili rastaviti od partnera. Onda su oni u Al-Anonu, koji su prošli slična iskustva, pričali o tome da možda postoje i neki drugi otvoreni putovi za izlazak iz krize. Oni znaju da Al-Anonovi članovi nikad nekom ne savjetuju što mu je konkretno činiti ili ne činiti. Najmanje se takvi savjeti daju novim članovima jer oni još uvijek nisu prihvatili način razmišljanja Al-Anona da bi znali kako za njih po- stoje i drugi putovi. Ako bismo članu Al-Anona savjetovali što on/ona treba učiniti onda bismo neovlašteno prouzrokovali odluke koje su se ticale drugog čovjeka. Mi smo međutim bez ustezanja mogli priopćiti naša osobna iskustva i ponuditi objektivnu opciju. Kad smo zadržali odstojanje to je često uzrokovalo da su drugi ljudi svoje odluke donosili prije promišljeno nego impulzivno. Kad smo sami sebi pomogli, pomagali smo time i drugima da opet postignu svoje du- ševno zdravlje. Tako su oni bolje mogli donositi njihove vlastite odluke.

AL ANON MEDITACIJE

Jednog lijepog dana sjedio je neki čovjek ispod jednog drveta. On uopće nije primijetio da je na tom drvetu bilo mnogo golubova. Uskoro su golubovi učinili ono što oni inače najbolje znaju «raditi». Čovjek je počeo psovati bježeći žurno s mjesta ispod drveta. Ljutio se na golubove i na njihov izmet, ali se onda sjetio da golubovi samo čine ono što golubovi inače čine jer su, eto, golubovi, a ne zato što se on našao tu ispod drveta. Taj čovjek je tako naučio pogledati ima li golubova na drvetu prije nego se tamo smjesti.

Alkoholičari su ljudi koji piju. Oni ne piju zbog mene ili zbog tebe nego zato što su alkoholičari. Što god da učinim ja na tome neću ništa promijeniti- svejedno je vičem li na alkoholičara, moljakam li ili okrećem glavu od njega, sakrivam li novac, ključeve, boce, lažem li, prijetim ili tražim argumente za opravdavanje. Ja alkoholizam nisam prouzročio. Ja ga ne mogu ni kontrolirati. Ja ga također ne mogu ni izliječiti. Ja se mogu uvijek iznova boriti i uvijek iznova izlaziti iz bitke kao gubitnik. Ili ja mogu priznati da sam prema alkoholu i alkoholizmu bespo- moćan. Mogu dopustiti da mi Al-Anon pomogne tako što ću energiju koju sam upotrijebio u borbi protiv te bolesti, ponovno usmjeriti na to da se oporavim od njenog djelovanja.

Razmišljanje za danas

Nije lako promatrati kako netko koga ja volim uvijek iznova pije, a ja ne mogu učiniti ništa da nju ili njega odvratim od toga. Kad uvidim koliko malo kontrole imam nad svojim životom tek onda mogu priznati da sam bespomoćan prema toj bolesti. Onda mogu stvarno započeti svoj život organizirati na bolji način.

«Logično je da je promjena u nama ustvari snaga za naš boljitak koji će pomoći cijeloj obitelji.»

Kako da pomognem svojoj djeci?