TREĆI KORAK
«Odlučili smo svoju volju i svoj život povjeriti brizi Boga-onako kako Ga mi sami razumijemo»
Rijetko je jedan potpuni životni program sročen u tako malo riječi. On izrasta iz Prvog i Drugog koraka.
Najprije smo priznali da ne možemo upravljati našim životom, a onda smo shva- tili da pomoć za nas dolazi od jedne Sile koja je jača od nas. Onda smo odlučili naš život povjeriti brizi te Sile. To je možda bila najvažnija odluka koju smo ikad donijeli. Toj odluci pripadala je prisilna potreba da ju stalno imamo u na- šoj svijesti. Čim smo donijeli tu odluku i zadržali je u svijesti, naša Viša sila je postala dio našeg svakodnevnog života.
Prihvaćajući ovaj Korak mi smo sebi postavili jedan zadatak. On je zahtijevao budnost da se ponovo ne vratimo na staro i preuzmemo uzde u vlastite ruke. Mi smo se uvijek trudili da našom ograničenom ljudskom pameću i snagom volje riješimo svoje probleme, donosimo odluke i planiramo svoja djela. Ali ljudska snaga volje i pamet su pogrješivi. S time nismo stigli daleko. Naši promašaji i razočarenja su to dokazali. Kad smo planirali, ustanovili smo da je nemoguće uzeti u obzir svaki slučaj. To također objašnjava zašto smo tako često bili razo- čarani neuspjesima. Morali smo mijenjati mnogo toga i mogli smo započeti s time na način da smo pokušali učiti kako možemo koristiti pomoć Više sile.
Ta odluka- naše brige povjeriti Višoj sili-zahtijevala je hrabrost i prije svega povjerenje. Za nas je bilo korisno svakodnevno paziti na to što mislimo, govorimo i činimo. Tako nam se bilo lakše naviknuti na to da svoju Višu silu uključimo u svoje misli kad smo morali donijeti neku odluku. Kad smo svako- dnevno čak svakog sata mislili na to, nama je to zadivljujuće brzo postala na- vika.
Svaki put kad smo se sjetili ovog Koraka i odgovarajuće se ponašali, imali smo osjećaj da smo nešto postigli i pritom rasli. Mnogi dugogodišnji članovi Al-Ano- na imali su uzbudljivo iskustvo doživljaja promjena kod novih članova: kako oni polako izlaze iz svog očaja i iz tjedna u tjedan rastu tako što su njihovo razumi- jevanje i vjera sve više i više rasli.
Potom smo se pozabavili sa slijedećom točkom ovog životnog plana sadržanog u Trećem koraku: « svoju volju i svoj život povjeriti…..». «Naša volja» nastala je iz našeg karaktera, našeg iskustva i naših navika. Ni s najvećom ozbiljnošću i uz najbolju volju mi sve to nismo mogli promijeniti od danas do sutra. Taj dio našeg bića davao nam je osjećaj da smo bili u pravu. On nas je doveo u iskušenje da opravdavamo svoja djela, ali nam nije dopustio prepoznati da smo i mi možda činili pogreške. Bez duhovne podloge bilo nam je jako teško svladati našu nesa- lomljivu volju. Ako smo bilo što pokušavali postići na silu, neuspjeh je često već bio predvidiv. Možda smo tako ponekad i postigli naš cilj, ali se tada pobjeda često prometnula u poraz i to je dovodilo do novog razočarenja.
Isto to je važilo za izreku «svoj život povjeriti». Mi smo dnevno funkcionirali manje-više automatski. Prema onome što se upravo događalo, prema aktualnoj krizi, ophodili smo se onako kako smo bili navikli. Rijetko smo koristili predah za razmišljanje jesmo li to drugačije i bolje mogli uraditi. Čak smo često bili uvjereni da svoj život imamo pod kontrolom, a od naših odluka smo očekivali da nam moraju donijeti uspjeh. Ali, osvrtom unatrag, trebamo samo pogledati na svoja razočaranja i odmah će nam biti jasno da smo rijetko imali stvari pod kon- trolom te da smo često sami sebe zavaravali.
Odakle bi trebala doći pomoć koju smo očekivali ako smo «svoju volju i svoj ži- vot povjerili»? Očigledno nije postojao čovjek niti adresa na koju smo mogli otići i tamo dobiti potreban odgovor na naša pitanja. Kroz to iskustvo postalo nam je možda po prvi put jasno kako postoji jedna nama naklonjena Sila koja je spremna voditi nas ako smo mi bili spremni prihvatiti to vodstvo. To je bio jedan duhovni poklon, mogućnost da dobijemo pomoć, ne samo kad smo osobno bili na dnu, nego i onda kad smo vjerovali da sve možemo sami postići. Naš udio u toj vezi bio je da naučimo imati jasnu viziju kako zamoliti za pomoć, prihvatiti istu i djelovati, sve to sa sviješću o prisutnosti duhovne snage. Njene upute htjeli smo slijediti tek kad smo donijeli odluku, povjeriti svoju volju i život.
Što smo s tom odlukom mogli izgubiti? Samo našu tvrdoglavu odlučnost da sve mora ići onako kako smo mi mislili; samo očaj zbog razočaranja koja su se stal- no ponavljala. Što smo dobili? Novi život koji je imao za cilj kontinuiranu pro- mjenu na bolje i sve to zadovoljstvo i pozitivan naboj koje takvo odrastanje sa sobom nosi.
Na kraju smo stigli do posljednjih riječi Trećeg koraka: «kako Ga sami razumi- jemo». Ovisilo je u potpunosti o nama kakvo značenje riječ «Bog» ima za nas osobno. Mi smo ga sebi možda predstavili kao vladara ili suca koji nagrađuje i kažnjava. Ili je Bog za nas bio utjelovljenje ljubavi koja ispunjava svijet i koja se objelodanjuje u našem životu? Za neke je Bog bio osoba puna moći, daleko od nas samih, dok je za druge Bog možda imao značenje bitnog dijela stvoritelja svega.
Bog- kako smo ga mi razumjeli- nije bio onakav kakvim ga je neka grupa sebi predstavljala, niti je bio ograničen na neko poučno mišljenje. Naše razumijevanje raslo je sa našim duhovnim razvojem u radu na ovim Koracima. Kako smo ga mi razumjeli, bila je i ostala naša odluka. Mogućnost da koristimo božje vodstvo imamo svi, svi to možemo činiti i razumjeti kako god to želimo.
Post je objavljen 26.03.2008. u 07:50 sati.