Udruga Aktivni Student (AKSTU) Zadar

Jučer je u Slobodnoj Dalmaciji objavljena karikatura koja se dotakla zadarskih studenata (vidi iznad). Naravno to je bila parodija, ali smatrao sam da bi bilo dobro da u jednom tekstu pokušam ispraviti neke netočne tvrdnje koje se pojavljuju u javnosti. Navedeni tekst sam poslao Slobodnoj Dalmaciji u nadi da će ga objaviti. Kako bilo, objavljujem ga na ovom blogu:
U Slobodnoj Dalmaciji od 11. prosinca 2007. objavljena je karikatura Paško & Njegovi koja se dotakla zadarskih studenata insinuirajući kako se isti uvijek bune samo zbog hrane i da na svom studiju žele sve besplatno. Ta je karikatura naravno bila obična parodija, ali usprkos tome takva netočna mišljenja se ponekad znaju pojaviti u javnosti. Naravno, to je daleko od istine, što u ovom tekstu namjeravam argumentirati. Naime, u zadnje vrijeme zadarski studenti se često napadaju od strane pojedinih medija i Uprave Sveučilišta, te ih se optužuje za nepotrebne bune koje najčešće organiziraju neradnici i loši studenti dok „pravi“ studenti (što god to značilo) uče, premda su organizatori prosvjeda najčešće prosječni i iznadprosječni studenti koji jednako shvaćaju svoje obveze, ali i svoja prava. Što god netko mislio, studenti Sveučilišta u Zadru nisu ništa drugačiji od kolega u drugim gradovima, no za razliku od ostalih (čast iznimkama), zadarski studenti nisu samo plakali nad svojom sudbinom već su se, nezadovoljni radom legitimnih studentskih predstavnika i općim stanjem na Sveučilištu, odlučili organizirati i izboriti za svoja prava. Isključivo zbog toga osnovana je udruga Aktivni student. Ista udruga izradila je Deklaraciju o problemima studenata Sveučilišta u Zadru, gdje se očitovala o najvažnijim problemima koji tište studente, a ticali su se problema studentskog smještaja, prehrane, visokih školarina, upisnih kvota, studentskog kluba i sl., te zatražila hitna rješenja. Na tu deklaraciju AKSTU je pokrenuo peticiju kojom je upozoravao na elementarne probleme zadarskih studenata. Peticiju je u tri dana potpisalo 1200 studenata i profesora Sveučilišta u Zadru. Tako dobar odaziv na peticiju pokazao je kako je studentima dosta maćehinskog ponašanja odgovornih institucija prema njima.
Iz svega je vidljivo da su zadarski studenti imali i više nego dovoljno razloga da izađu na ulice i upozore javnost na zakidanje njihovih prava. Možda bi pojedini novinari, umjesto da pitaju zašto studenti stalno prosvjeduju, trebali katkad okrenuti svoja pera i na drugu stranu. Laž da studenti Sveučilišta u Zadru najčešće prosvjeduju zbog hrane su u medije ubacili isti oni koje smo optužili za nerad i odgovornost za srozavanje studentskog standarda proteklih godina. Možda bi se trebalo zapitati zašto npr. student geografije plaća školarinu od 9300 kuna i što on time dobiva (uz to mora još plaćati i obveznu(!!!) terensku nastavu), i zbog čega npr. studenti arheologije za svoju fizički dosta tešku praksu nisu plaćeni. Možda se treba zapitati zašto se bolonjski sustav u našem visokom obrazovanju pretvorio u jednog neprepoznatljivog mutanta koji je postao takav budući da njegovo uvođenje nije popraćeno dubinskim reformama visokog školstva, već samo minimalnim izmjenama starog sustava sistemom podjele postojećih kolegija na dva dijela. Zbog čega gotovo nijedan odjel Sveučilišta u Zadru nije donio pravilnik o studiranju, premda je to MZOŠ propisao? Treba se zapitati odakle pravo Upravi sveučilišta da donosi odluke o studentima bez sudjelovanja studenata u istim tim odlukama, treba se zapitati odakle pravo na bahatost istoj toj Upravi koja na naše optužbe kako je voda u studentskom domu hladna odgovara kako voda nije hladna nego mlaka, odakle pravo Upravi sveučilišta da na naše molbe da se preispita odluka o poskupljenju stanarine studentskog doma odgovara kako to neće biti moguće jer Senat nije pijaca za cjenkanje, odakle pravo Upravi da (umjesto da učini nešto po pitanju naših pritužbi) se koristi onom divide et impera u pokušaju dijeljenja studentskog tijela. Odakle pravo istoj toj Upravi da potpuno zanemaruje financijske probleme stanara doma nastale poskupljenjem, a u isto vrijeme obećava kako će rektor uvijek pomoći siromašnim studentima?
Što je toliko bespotrebno u našim zahtjevima da se ubrza gradnja novih menzi (postojeća menza ima 80 sjedećih mjesta, a studenata je oko 5000) i domova (u studentskom domu u Zadru je 4,5% zadarskih studenata)? Što je toliko bespotrebno u našim zahtjevima za transparentnošću rada Senata, a ne da su u svim njihovim odlukama, ma kolike bile teške za studente, oni gotovo uvijek dovedeni pred gotov čin. Jedan naš kolega na prosvjedu je katastrofalnu infrastrukturnu situaciju Sveučilišta ironično popratio transparentom na kojem je pisalo: PRVI HRVAT U SVEMIRU 2020. – NOVI ZADARSKI KAMPUS 2030. Time je sve rečeno.
U ovom sam tekstu postavio puno pitanja, na koje studenti Sveučilišta u Zadru nikako ne dobivaju odgovore. Nama studentima ne trebaju neke načelne podrške našem radu koje nam najčešće upućuju odgovorni kako bi nas se riješili. Štogod neki mislili, studenti žele da Sveučilište u Zadru ide naprijed i da bude što uspješnije na čast svima nama. Nama je više dosadilo prosvjedovati, mi samo želimo normalno studirati, ali odgovorni nikako da nam to omoguće.