Najdraže doba godine većini ljudi, a vjerujem i većini pasa.. Svi na okupu, dobro raspoloženje i, ono što je najvažnije, obilje hrane! U tom predivnom blagdanskom kaosu uvijek nešto završi na podu na sreću naših četveronožnih ljubimaca.
Pustolovinama mladog Ra nikad nema kraja, a ova je godina za njega bila posebno uzbudljiva! Na repertoaru smo imali svega. Od zaključavanja dragog vlasnika van stana, padanja u potok, padanja u zaleđen potok, papanja diplome, knjiga, čarapa i papuča prema preporuci nutricionista o raznovrnoj prehrani do, meni najdražeg, pokušaja da se poigra sa zmijom u maslinama koje me koštalo barem 10 godina života!

Ra je tako i ovog Božića, naravno, završio na listi "dobrih" i uživao u svojim psećim poklončićima!


Jedva čekamo pustolovine koje nas čekaju u 2019.!

Oznake: shiba, pas, Psi, shiba inu, Božić

Božić je, mirno i tiho jutro. Svi spavaju.. Samo Ra i ja šećemo usnulim gradom. Juhuuuuu, livada je samo naša! Nema ništa ljepše nego gledati Ra kako trči i veselo poskakuje uživajući u svakom trenutku.

Sretan Božić svim dobrim ljudima. :-)
Za ovo blagdansko jutro tražila sam jednu lijepu misao o shibama i psima općenito. No, nisam našla neku koju bih sada posebno izdvojila. Zato ću samo napisati misao koja me trenutno prožima: "Uz psa čovjek uči voljeti".

Sutra je Badnjak i ne mogu si pomoći a da ne poželim još jedan bijeli Božić.. Ista želja svake godine.. A koliko god da ja volim snijeg, toliko ga Ra voli više. Uvijek kada ga vidim u snijegu, sjetim se videa polarnih lisica koje skaču na glavu u snijeg ne bi li ulovile svoj plijen. Lakomom Ra nikad dosta hrane pa se i on u snijegu uvijek baci u lov.



Što je veći snijeg, zabava je bolja. Najslađe mu je kada se snijeg zaledi i shvati da ja propadam i zapinjem i koliko sam sam spora, a on lagan kao perce preletava livadu prekrivenu snijegom svojim lisičjim skokovima. Druga je priča kada se snijeg počne otapati pa i njegove šapice propadaju kroz njega. Tada se čudi svakom svom koraku. Što to škripi, tko ga to prati.. Zastaje, osluškuje, prati svaki svoj korak. Gdje li mu to šapice zapinju, kakva to zabava pada s neba... Kako to da je opet pao u potok a ostao suh, zašto mu se noge skližu, rastaju i sastaju i tko ga se to usudio pogoditi grudom!?
Da.. stvarno se nadam skorom snijegu!

Oznake: shiba, shiba inu, pas, Psi

Za Shibe neki kažu da vole vodu, ali moram priznati da Ra nije pretjerani obožavatelj vode. Voli ju kada treba raditi nered, priskati se, gristi vodu i naganjati valove. Tako da ju voli sve do onog trena dok ne treba ući u nju. Kao mali pas bio je nešto hrabriji, valjda je morao zadovoljiti svoju znatiželju.







Tu je Ra još sasvim mali. Sada, kada je već veliki pas, pliva u moru samo kada slučajno u igri padne u istu. I to samo kako bi što prije izletio van i demonstrativno stresao vodu sa sebe. Naravno, kao svaka prava shiba, pri tome mora smočiti što više stvari oko sebe. Tako da nas najčešće nas čeka na suhom ukoliko nije u žaru igre ili mu igračka ne padne u vodu. Ukoliko zaključi da su ga njegovi članovi obitelji predugo zanemarili i zadržali se u vodi, dogodit će se oni rijetki trenutci kada shiba laje! :)







U jesen i proljeće rado se sunča, ali se u ljeto ipak radije drži hlada. Tako da s njim nema problema ni na plaži. Ra rado promatra sve što se događa oko njega. Čak i sada kada je stariji i dalje se svemu divi i čudi, sve ga zanima. Iz hlada, uz svoju zdjelicu vode, promatra svijet koji se kuha na suncu. Neće reagirati niti ako netko prolazi pored njega. Pokazat će svoje negodovanje jedino ako mu se nepozvani gosti plaže previše približe dok on "čila". Plemenite shibe vrlo su izbirljive oko svoje ekipe. :)







Na moru, kada se spušta suton, Ra zauzima jedno od svoja dva omiljena mjesta za "meditaciju". Ili ja na zidiću uz kuću ili na kućnom pragu, u svakom slučaju bira poziciju s koje potpuno kontrolira ulaz u dvorište i kuću. Opreza nikad dosta!











Tek kada uđemo u kuću i zatvorimo ulazna vrata Ra si dozvoli odmor. Tada se opusti u potpunosti i preda snovima. Sudeći po kretnjama i zvukovima koje ponekad stvara dok sanja, vjerujem da sanja uzbudljive snove.

Jutro, nedjelja, snijeg je napadao... Ra ne može dočekati ustajanje, nedjelja je njemu dan kao i svaki drugi. Ali snježni dani su za njega posebni. Led, snijeg i bljuzge - tu je svoj na svom.
Nerado se ustajem ranije vikendom iz toplog kreveta dok ostatak obitelji bezbrižno spava, ali kad vidim njegovu sreću, okice koje sjaje i skakutanje na zadnjim nogama, zaboravljam na umor. I tako nas troje, Ra, njegov prijatelj Zbend i ja, krećemo na put do starog sajmišta, koje je ograđeno i koje zahvaljujući upravi grada, možemo koristiti za istrčavanje pasa. Idealno mjesto za našu zabavu u snijegu. Zbend je sestrin pas koji je uz Ra od kada je Ra bio sasvim malo štene veličine štruce kruha. Odlično se slažu od prvog dana. Često ih nađem kako zajedno spavaju iako svaki ima svoj krevet, dijele igračke i vole se igrati zajedno iako je Zbend čak 4 godine stariji. Jedina koja im stane na put kada se previše zaigraju je sestrina mačka, Efe. Peseki kolo vode samo kada šefice nema. :)

Shiba Inu je najstarija japanska rasa pasa i jedna od najstarijih pasmina uopće. Također spada u najčišće pasmine. National Geographic pisao je da su zbog toga ostali genetski nasličniji vukovima. Te informacije su me zaintrigirale i pobudile interes za Shibe, o kojima sam do tada znala vrlo malo. Nakon puno čitanja i kontakata s uzgajivačima odlučila sam se na kupnju Shibe. Osim što su štenci skupi, uzgajivača je, bar prije nekoliko godina, u Hrvatskoj bilo malo, i na štence je trebalo čekati. I tu je bilo peripetija, no, na koncu sam došla do svog Shibe.

Evo, to je moj mali Shiba. Dala sam mu ime Ra, prema egipatskom bogu Sunca. Iako mali, Ra je od prvog dana imao gordo držanje. Rekla sam sama sebi da pas takvog kraljevskog držanja svakako zaslužuje i kraljevsko ime. Svi uzgajivači su me upozoravali da je Shiba zahtjevna pasimna, da se ne preporuča osobama koje nemaju iskustva s psima, da od samog početka druženja sa Shibom treba držati granice... Toga mi se bilo jako teško držati jer je mali Ra bio poput plišanog medvjedića. Nije podnosio vrućinu, a kako je rođen pred ljeto, uvidjela sam da mu je vrućina veliki problem. Izašla bih se igrati s njim u dvorište, a on bi za par minuta legao u hlad i iz njega se ne bi micao. Zapravo, nerado je izlazio iz kuće, osim kada je morao, radi nužde. Obavljanje higijenskih potreba je savladao bez ikakvih većih napora, samo a je u početku trebalo često izvoditi izvan kuće. No, cijela se obitelj okupila oko njega, a bilo je vrijeme godišnjih odmora pa smo taj problem lako riješili.

Tu je još sasvim mali, nešto veći od dvije kockice kojima je popločen pod. No, od prvih dana Ra je pokazivao svoju volju i tvrdoglavost, te sam vrlo brzo shvatila o čemu su mi uzgajivači govorili. Međutim, morala sam cijelu obitelj uvjeriti da to malo slatko čupavo klupko ima snažan karakter, koji će teško biti kontrolirati kada naraste u zrelog psa, ako od početka u nastupu prema njemu ne budemo svi dosljedni. Neću imenovati, ali ima članova obitelji koje i danas treba kontrolirati, jer će Ra hraniti nepravilno i kada misle da ih nitko ne vidi dozvoliti mu sve moguće gluposti i nepodopštine. No, Ra točno zna što od koga može dobiti i jasno razlikuje kako se prema kome od nas mora ponašati. Ra je odrastao kao kućni pas, i što se tiče higijene s time nije bilo nikakvih problema, vrlo je čist i uredan. Jako se linja i u tim periodima ga treba svaki dan četkati i češljati. Ne podnosi biti dugo u zatvorenom prostoru, mora se kretati, mora trčati. Voli kada nas je puno u društvo, voli biti u čoporu i što nas je više to je sretniji. Ra svu svoju ljepotu pokaže tek u brzom trku, kada u skokovima leti livadom. Shibe su mali psi, snažne konstitucije, lovci po prirodi, užasno agilni i brzi.

Ra je rezerviran prema strancima, njegovo poštovanje i povjerenje treba zaslužiti. Ljudi hodaju cestom, prolaze pored Ra, gurnu mu ruku pod nos i čude se što se od sreće ne prevrne. Shibe nisu takvi psi. Ra sam odlučuje kome će prići i tu se ništa ne može. Neće ugristi, ali ako mu netko uporno gura ruku pod nos potmulo će zarežati. Najbolji pristup je kada ljudi prvo uspostave kontakt sa mnom. Ako se to događa u šetnji, na cesti ili parku, Ra će cijelu situaciju ignorirati 5 do 10 minuta. Kada se uvjeri da su pridošlice dobronamjerni i dobrodošli, prići će im i početi njuškati. No, to još ne znači da su postali prijatelji. Svakog gosta u kući Ra pustiti na miru, naučio je da naše goste ne smije dirati. U pravilu se povuče pod stol i šuti, ali ne prilazi. Nakon izvjesnog vremena nekim ljudima priđe, a nekima nikada ne priđe, nego ostane pod stolom i čeka da odu. Kome odluči prići prišao je i to je to. Onome kome nije prišao nije, i ne treba ga siliti i dirati, pa ni mi ljudi ne volimo kada nas dodiruje netko tko nam nije drag i simpatičan.