Sutra je Badnjak i ne mogu si pomoći a da ne poželim još jedan bijeli Božić.. Ista želja svake godine.. A koliko god da ja volim snijeg, toliko ga Ra voli više. Uvijek kada ga vidim u snijegu, sjetim se videa polarnih lisica koje skaču na glavu u snijeg ne bi li ulovile svoj plijen. Lakomom Ra nikad dosta hrane pa se i on u snijegu uvijek baci u lov.



Što je veći snijeg, zabava je bolja. Najslađe mu je kada se snijeg zaledi i shvati da ja propadam i zapinjem i koliko sam sam spora, a on lagan kao perce preletava livadu prekrivenu snijegom svojim lisičjim skokovima. Druga je priča kada se snijeg počne otapati pa i njegove šapice propadaju kroz njega. Tada se čudi svakom svom koraku. Što to škripi, tko ga to prati.. Zastaje, osluškuje, prati svaki svoj korak. Gdje li mu to šapice zapinju, kakva to zabava pada s neba... Kako to da je opet pao u potok a ostao suh, zašto mu se noge skližu, rastaju i sastaju i tko ga se to usudio pogoditi grudom!?
Da.. stvarno se nadam skorom snijegu!

Oznake: shiba, shiba inu, pas, Psi