Pregled posta

Shiba inu

Shiba Inu je najstarija japanska rasa pasa i jedna od najstarijih pasmina uopće. Također spada u najčišće pasmine. National Geographic pisao je da su zbog toga ostali genetski nasličniji vukovima. Te informacije su me zaintrigirale i pobudile interes za Shibe, o kojima sam do tada znala vrlo malo. Nakon puno čitanja i kontakata s uzgajivačima odlučila sam se na kupnju Shibe. Osim što su štenci skupi, uzgajivača je, bar prije nekoliko godina, u Hrvatskoj bilo malo, i na štence je trebalo čekati. I tu je bilo peripetija, no, na koncu sam došla do svog Shibe.

Evo, to je moj mali Shiba. Dala sam mu ime Ra, prema egipatskom bogu Sunca. Iako mali, Ra je od prvog dana imao gordo držanje. Rekla sam sama sebi da pas takvog kraljevskog držanja svakako zaslužuje i kraljevsko ime. Svi uzgajivači su me upozoravali da je Shiba zahtjevna pasimna, da se ne preporuča osobama koje nemaju iskustva s psima, da od samog početka druženja sa Shibom treba držati granice... Toga mi se bilo jako teško držati jer je mali Ra bio poput plišanog medvjedića. Nije podnosio vrućinu, a kako je rođen pred ljeto, uvidjela sam da mu je vrućina veliki problem. Izašla bih se igrati s njim u dvorište, a on bi za par minuta legao u hlad i iz njega se ne bi micao. Zapravo, nerado je izlazio iz kuće, osim kada je morao, radi nužde. Obavljanje higijenskih potreba je savladao bez ikakvih većih napora, samo a je u početku trebalo često izvoditi izvan kuće. No, cijela se obitelj okupila oko njega, a bilo je vrijeme godišnjih odmora pa smo taj problem lako riješili.

Tu je još sasvim mali, nešto veći od dvije kockice kojima je popločen pod. No, od prvih dana Ra je pokazivao svoju volju i tvrdoglavost, te sam vrlo brzo shvatila o čemu su mi uzgajivači govorili. Međutim, morala sam cijelu obitelj uvjeriti da to malo slatko čupavo klupko ima snažan karakter, koji će teško biti kontrolirati kada naraste u zrelog psa, ako od početka u nastupu prema njemu ne budemo svi dosljedni. Neću imenovati, ali ima članova obitelji koje i danas treba kontrolirati, jer će Ra hraniti nepravilno i kada misle da ih nitko ne vidi dozvoliti mu sve moguće gluposti i nepodopštine. No, Ra točno zna što od koga može dobiti i jasno razlikuje kako se prema kome od nas mora ponašati. Ra je odrastao kao kućni pas, i što se tiče higijene s time nije bilo nikakvih problema, vrlo je čist i uredan. Jako se linja i u tim periodima ga treba svaki dan četkati i češljati. Ne podnosi biti dugo u zatvorenom prostoru, mora se kretati, mora trčati. Voli kada nas je puno u društvo, voli biti u čoporu i što nas je više to je sretniji. Ra svu svoju ljepotu pokaže tek u brzom trku, kada u skokovima leti livadom. Shibe su mali psi, snažne konstitucije, lovci po prirodi, užasno agilni i brzi.

Ra je rezerviran prema strancima, njegovo poštovanje i povjerenje treba zaslužiti. Ljudi hodaju cestom, prolaze pored Ra, gurnu mu ruku pod nos i čude se što se od sreće ne prevrne. Shibe nisu takvi psi. Ra sam odlučuje kome će prići i tu se ništa ne može. Neće ugristi, ali ako mu netko uporno gura ruku pod nos potmulo će zarežati. Najbolji pristup je kada ljudi prvo uspostave kontakt sa mnom. Ako se to događa u šetnji, na cesti ili parku, Ra će cijelu situaciju ignorirati 5 do 10 minuta. Kada se uvjeri da su pridošlice dobronamjerni i dobrodošli, prići će im i početi njuškati. No, to još ne znači da su postali prijatelji. Svakog gosta u kući Ra pustiti na miru, naučio je da naše goste ne smije dirati. U pravilu se povuče pod stol i šuti, ali ne prilazi. Nakon izvjesnog vremena nekim ljudima priđe, a nekima nikada ne priđe, nego ostane pod stolom i čeka da odu. Kome odluči prići prišao je i to je to. Onome kome nije prišao nije, i ne treba ga siliti i dirati, pa ni mi ljudi ne volimo kada nas dodiruje netko tko nam nije drag i simpatičan.

Post je objavljen 15.12.2018. u 15:23 sati.