srijeda, 13.02.2008.

Mrtvi Anđeo

~MRTVI ANĐEO~

Jak prasak ozvonio je daleko u planine.
Ti,sa jednim slomljenim krilom,
u zraku,ne tako dugo,
padneš, zatim slomivši i drugo.
U mojim očima suze,
duša ispunjena strahom i panikom,
da više nikad nećeš otvoritit svoje oči.
Uzimam tvoje tjelo,
nadajući se čudu...
Iz mojih usta,izlazi molitva,
sve jače i jače izgovoram te riječi.
Otvori oči i opet budi onaj,
Anđeo s krilima od srebra,
spremnih da prelete svijet
i dodirnu naj sjajniju zvijezdu,
s očima u kojim živi želja
da iskorisiti život što više može.
Već mi ponestaje snage,
zagrlim te snažno,vjerujući da ćeš to osjetiti,
ostavljam te samoga i krećem dalje.
Neželim to učiniti,ali moram,
pogledam te još jednom,zadnji put,
gore iz zraka...
...ti se dižeš,
krila su ti opet zdrava,
prilaziš mi i moje oči nevjeruju,
ali da,osjećam tvoj dodir,
čujem riječi koje izgovraš,
to me je probudilo iz sna...
..."On je mrtav"
promislim,zaprepašeno...
"On je mrtav"..