petak, 08.02.2008.

Zatvori oči i ugledat ćeš svoju dušu

~ZATVORI OČI I UGLEDAT ĆEŠ SVOJU DUŠU~
Bol je sve jača.
Krv se pretvorila u suze
što lagano cure niz moje lice.
Misli putuju tebi,
a ti ih odbacuješ,
kao grub crtež,
zgužvaš ih pa ih baciš
bez imalo mislosti,
tako redom,jednu po jednu.
Zatvorim oči sjećavši se
trenutaka kad sam provela s tobom,
trenutaka kad si me imao,
kad sam osjećala otkucaje tvoga srca.
Sad mi okrećeš leđa,
ostavljajući me samu sa sjećanjima,
kapljicama suza
u kojima piše tvoje ime.
Pokušavam ić dalje,
a da te nezamrizim,
glumeći Sretnu djevojčicu
s tim prekletim
ujetnim smješkom ,
pretvaram se u ono što nisam,
tako dan za danom
raste želja da ti sve priznam,
rečem"zbogom"
i odem bez povratka,
tamo gdje me nikad,
nikad više nećeš vidjeti...