petak, 01.02.2008.

spasitelj

~SPASITELJ~

I taj tvrdi kamen
uspio je netko razbiti.
Sasvim smrvljen u prah
prosuo se po podu.
Bio je tako lijep i čvrst,
a sad je poput prašine
koju nitko neprimjećuje
i nevidi.
Gaze po njoj kao po blatu,
tako šporkom,ljigavom blatu.
Ona plače-nitko je nevidi,
ta pre mala je i bezvrijedna poštovanja.
Kad se malo sakrije u kantun
gdje je guraju oni slični njome,
želeći prvi doći do recepta neuništivog osmjeha,
malo predahne sa dušom punom snage
za borbu u kojoj nesmje izgubit,
pa čak ni pognuti glavu,
jer neprijatelj je jako velik i teško uništiv.
Tada kad sve to propati i prebrodi
po nju će doći On,
da je odvede u svoj dvorac,
gdje će joj sve rane bit pokrpljene,
duža oživljena,srce čvrsto kao kamen
kojeg više nitko neće moći slomiti.
Tek tada lice će joj krasiti osmjeh
za kojeg recept nepostoji...
To se zove sreća...