Vjerojatno nisam već dobrih 5-6 godina sjeo na miru, pustio muziku da svira i glavu da vrti film i napisao nešto pošteno na blogu.
Inače sam volio sjesti uz viski i neko belgijsko pivo.
danas imam Lidlov rum. ali imam i rochefort, tako da nije ni loše.

Dobar je osjećaj.

sidenote. sad sam se sjetio da sam u jednoj od svojih skrupuloznih epizoda poslao mail Venturesima pitajući ih smijem li skinuti ilegalnu verziju pjesme koja gore svira. nikad nisam dobio odgovor. high 5 legendo

Blog sam počeo pisati 2006. godine. Mislim da se prvi zvao slutnja. od tad sam promijenio barem 20 adresa.
kad god bih počeo imati neku konstantnu skupinu ljudi koja bi pratila (malo mi je preambiciozno to nazvat "publikom"), uhvatio bi me neki glupi osjećaj pritiska, kao da sad moram pisati na ovaj ili onaj način, na što bih reagirao s nenajavljenim "ćao-bok"

ali bili su to lijepi dani.
mislim da sam upoznao zanimljive ljude.
sad to djeluje komično jer nisam nikoga zaista upoznao.
vjerojatno sam s većinom ljudi izmijenio 20ak rečenica.
Ipak, bilo ih je lijepo zamišljati


Nisam nikad pisao o događajima. Kad razmislim, mogao sam to raditi. akademski život u dijaspori n shit.
majko draga na samu pomisao mi se bljuje.
Ne, nekako mi je ovo mjesto bilo onaj mekani kauč gdje pustiš tijelo da bude u prirodnoj pozi.
Da se misli rastoče po jedinicama i nulama ovog sučelja kao salo po rubu kauča.

No da se vratim na temu. počeo sam pisati jer sam se sjetio jednog bloga koji sam davno čitao. Cura ga je ugasila, ima tome već 11 godina.
ali svejedno svako toliko odem na njega i ostavim komentar.
Nije to bio jedini blog koji sam pratio.
bilo ih je nekoliko sličnih.

gledano brutalnom britvom redukcionističkog razuma, ti blogovi su se svidjeli pohotnom malom tinejdzeru pod krinkom brige za slomljene djevojke.

svejedno, pitam se sta je bilo s tim ljudima...

Mislim.
djelovali su dosta sjebano.
Bila je jedna cura sto se drobila svim i svačim. bar je tako to predstavljala na blogu.
zamišljao sam ju kao jednu od onih cura iz emo mokrih snova. šišmišarka, razmazane šminke, nevjerojatno lijepa.
zabavlja (rastužuje?) me pomisao da bi u stvarnosti vjerojatno bila toliko obična, da sam ju vidio uživo, vjerojatno zaboravio isti tren i nikad ne pomislio na nju u životu.

to je problem sa zamišljanjem ljudi.
Nikad nisu tako dobri koliko mogu biti dobri u tvojim mislima.


ali samo je jedna bila

kontrola.

s njom sam pričao jako malo ali čitao ju prilično puno.
Imala je neki stil pisanja. nemam pojma zašto mi Bulgakov pada na pamet.
Zanima me što je bilo s njom.

koliko je vremena prošlo...
a ja pišem blog o tome.

i čovjek bi rekao kakav je to tip koji piše blog o nečemu što je bilo prije 11 godina i nije ga taknulo.
ne znam.
mislim da me taknulo.

kako je rekao sveznadar
"Život je ovaj lud koliko je dug i širok"

mislim da je ljude nekad toliko strah da ih drugi ne razotkrije

da se jedno drugom toliko skrivaju,

da na kraju shvate da nikad nisu vidjeli,

nego su se samo zamišljali