Eurosong

Ah opet bombardiranje Eurosongom. Dobro je, postoji niz godina a ni dan danas ne znam čemu to služi. Kao neko pjevačko natjecanje, a glasove daju sami sebi. Najčešće niti pjesma niti aranžman nisu bitni, bitno je da se događa.
Najbolje od svega je to što u svijetu ozbiljni izvođači zaobilaze ovu manifestciju kiča ali zato je kod nas otimačina. Čini mi se da nam je ovakvo nešto jako bitno čisto da nas vide da postojimo.
Uzmemo li u obzir da se glasovi dijele po ključu dobrih susjeda i nemaju veze s izvedbom sve je zapravo smiješno.
Između ostalog neki nisu ni sigurni zašto je Australija jedan od učesnika. Ah ti naivci, kako god bilo siguran sam da nikada neće biti pobjednici. Svakom je jasno da se neće dopustiti da se cirkus preseli iz Europe.
Uostalom, znaju li Australci da se takvo nešto uopće i događa.
Nisam neki stručnjak jer u stvari ne znam ništa bitno o ovom događanju osim da je to nešto u vezi ABBA-e. Fini neki ljudi u svemirskim odjelima, bar ih tako pamtim.
Ne znam u stvari da li je štetno gledati ovo ali znam da se kod nas gleda dosta baš kao nekad umjetničko klizanje. Klizanje posebno ističem jer to više nitko ne gleda, a zašto nije zastario Eurosong nemam pojma ali mi se čini da nam je nacija stara pa je zato još uvijek popularno.
Teško je raspravljati o ovome ali valja reći da je to u stvari bitan događaj koji će u staračke domove unijeti radost i veselje. Ako mislite da su starački domovi ona mjesta gdje većina protjera svoje najbliže, razmislite malo.