Kad nas nema

Ljudi žive i umiru. Isto kao i sva ostala bića na zemlji. Neki duže a neki kraće. Zašto je tako nitko se posebno ne zamara. Bitno je da život postoji i da se nastavlja.
Ne moramo biti posebno pametni da shvatimo da u stvari ne postoje neka posebna pravila u tome već činjenica da si živ sve dok ne umreš.
Najčešće se smrt doživljava kao nešto strašno, a zapravo je dio nečega što mi u stvari ne razumijemo. Da li misli i osjećaji umiru također, ne znamo.
Uzmimo na primjer računalo. Kada se pokvari možemo uzeti hard disk i svu njegovu pamet preseliti u drugo računalo. Najčešće se sve pokrene i vidimo sve što je bilo ranije zapisano.
Da li se nešto slično događa s ljudima, možda, a da nismo niti svjesni. Tko je taj koji promatra naš hard ne znamo no možda niti ne moramo znati.
Ukratko , kad nas nema, postane svejedno jer nam to saznanje ne može vjerojatno pomoći.