Zašto rat?

Koliko puta ponovo. Koliko puta isto. Koliko puta zašto.
Rat.
Zašto ga trebamo. Zar nema volje da vlada razum.
Razloga za rat nema ali se opet i opet događa.
Svi gledaju kako se rađa i na neki čudan način se vesele novorođenčetu.
Jedva čekaju da krene pa da iz fotelje navijamao crtamo karte i brojimo mrtve.
Nije pitanje kome to treba već je pitanje ZAŠTO.

Ovo pitanje kakva je to potreba kakav je to nagon leži u nama.
Nikada iz nas neće izaći rat jer nas je stvorio.
Da nismo ratovali za opstanak ne bi nas danas bilo.
Kako god bilo mi smo pobjednici u igri koja se zove evolucija.

Gdje nas to vodi, ne znamo ali se nadamo da radimo nešto dobro.
Gledamo sebe za druge nas nije briga.
Zato spriječiti rat nema smisla jer će se kad tad dogoditi.
Bolje ranije ako već mora nego kasnije sa većim posljedicama.

Uostalom što god sada mogu reći ne pomaže.
Ako je netko odlučio da počne, početi će.

I za kraj , mislim da nema rata bez mira.