19.09.2024., četvrtak

I smokva mi je neubrana...



Dobro sam ja sebe upozoravala: ugledaj se u lastu, Lastavicu
Vidi kako kilometre gaze Gogoo i Viatrix….
Pametni su to ljudi, o zdravlju vode računa...

Dok su oni činili nešto dragocjeno za sebe,
ja sam sjedila, masirala tipkovnicu, u tuđim stihovima otkrivala skrivenu ljepotu duše,
uređujući zbirke, sve iz ljubavi…da iz ljubavi

Ne žalim ni za čim, pomogla sam koliko sam umjela i znala,
usrećila mnoge, neke do suza radosnica
Sad sam tu gdje jesam….
tri puna puncata tjedna ležim u bolovima, blokade sam dobila, terapije se pridržavam, ali….bez učinka…
ne mogu više smisliti sebe, ne poznajem se takvu….
navikla sam biti u dinamici, muvingu, navikla,
ali situacija se mijenja, ne mogu objasniti kako sam tako iznenada klonula u bolove….
vjerujte mi jači su od onih kad sam rađala…

Doktori kažu strogo mirovanje da se intenzitet bolova smanji….
upale su jake, živci uklješteni, leđa do bola bolna...

Do povratka, do pisanja, do sjedenja do susreta na dragim stranicama blogova,
vraćam se u mirovanje, i ovo malo sjedenja izazvalo je lavinu onog dobro poznatog jaukanja, jao, uuuuh, neeeeee, boooooli….
baš je odvratno, nikad nije bilo tako snažno….
sve zvjezdice brojim, nijednu ne preskačem…

i smokva mi je neubrana...
da mi nema cimera ni nju ne bi okusila...



fotka: moja

- 09:39 -

Komentari (17) -


    09.09.2024., ponedjeljak

    Između redova


    ...u svakom slovu, skriven svijet,
    misli lete, slobodne, bez smetnji...
    između redova čitam, s osmijehom širokim,
    topla i živa, sreća se rađa...

    kao pahulje u zraku, riječi plešu
    stvaraju slike, bajkovite, čarobne...
    svaki stih, nova pustolovina,
    sretno i spokojno srce mi jača...

    u dubini duše, odjekuju smijeh i pjesma,
    otkrivam tajne, skrivene u sjenci...
    svaka stranica, novo poglavlje,
    pun svijetla i sjaja, život postaje ljepši...

    i kad završim čitati, osjećam se bogato...
    sa sobom emocije, tople i slatke nosim
    čitanje je putovanje, kroz vrijeme i prostor,
    a sreća je suputnik,
    na čarobnom putu...



    fotka: moja

    - 10:49 -

    Komentari (11) -


      06.09.2024., petak

      One, moje...



      ...moje muze... riječi su, složene u beskrajne nizove,
      šapuću mi priče iz sjenki i plešu u mislima i govoru....
      moje prve ljubavi, one koje su mi otvorile vrata u nevidljive svjetove,
      u svijet mašte, u svijet mogućeg...
      neke su melodije bile, note koje su se ispreplitale u harmonije,
      a zatim se rasplinjavale u zanosne arije srca
      koje osluškuje drugo srce...
      moje pratilje su u trenucima radosti i tuge,
      u mirnim šetnjama i burnim noćima....moje muze
      neke su bile boje, jarka paleta koja je oživljavala platna i zidove....
      moje inspiracije su,
      pokazuju kako ljepota može nastati iz najsitnijih detalja...
      nekada su znale biti forme, oblici koji su se oblikovali u skulpture,
      događaje i doživljaje, predmete svakodnevnog života...
      učiteljice su moje,
      one koje me podučavaju harmoniji i skladu...

      Sve moje muze, one vidljive i nevidljive,
      one tihe i one glasne,
      one su moje vrijedno blago...
      vode me kroz život,
      daju snagu i nadahnuće...

      mijenjaju se s vremenom,
      ali u jednome uvijek ostaju iste
      ostaju moja neprestana želja
      da ih otkrivam i slavim....



      fotka: moja

      - 10:47 -

      Komentari (9) -