|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
19.09.2024., četvrtak
I smokva mi je neubrana...
Dobro sam ja sebe upozoravala: ugledaj se u lastu, Lastavicu
Vidi kako kilometre gaze Gogoo i Viatrix….
Pametni su to ljudi, o zdravlju vode računa...
Dok su oni činili nešto dragocjeno za sebe,
ja sam sjedila, masirala tipkovnicu, u tuđim stihovima otkrivala skrivenu ljepotu duše,
uređujući zbirke, sve iz ljubavi…da iz ljubavi
Ne žalim ni za čim, pomogla sam koliko sam umjela i znala,
usrećila mnoge, neke do suza radosnica
Sad sam tu gdje jesam….
tri puna puncata tjedna ležim u bolovima, blokade sam dobila, terapije se pridržavam, ali….bez učinka…
ne mogu više smisliti sebe, ne poznajem se takvu….
navikla sam biti u dinamici, muvingu, navikla,
ali situacija se mijenja, ne mogu objasniti kako sam tako iznenada klonula u bolove….
vjerujte mi jači su od onih kad sam rađala…
Doktori kažu strogo mirovanje da se intenzitet bolova smanji….
upale su jake, živci uklješteni, leđa do bola bolna...
Do povratka, do pisanja, do sjedenja do susreta na dragim stranicama blogova,
vraćam se u mirovanje, i ovo malo sjedenja izazvalo je lavinu onog dobro poznatog jaukanja, jao, uuuuh, neeeeee, boooooli….
baš je odvratno, nikad nije bilo tako snažno….
sve zvjezdice brojim, nijednu ne preskačem…
i smokva mi je neubrana...
da mi nema cimera ni nju ne bi okusila...
fotka: moja
|
- 09:39 -
Komentari (17) -
|
|
