31.12.2024., utorak
A što reći...evo ide 2025.
|
Ispratimo ovu 2024. godinu bez petardi i vatrometa recimo zbogom svemu što nas je žalostilo u mislima budimo s nastradalima i bolesnima pamtimo lijepe dane i ljude koji nas vole... bili ste pravi, bili ste dobri bili ste posebni bili ste moja radost h v a l a na druženju i svakom zajedničkom trenutku svima želim dostojanstveno i mirno putovanje u 2025. budimo skromni i ponizni godina Nova neka bude svima zdrava i mirna! i što još da Vam kažem dobro je da ima bloga i blogera jer da nema zapela bih ja stihoprazna srca na nekoj hridi nasukana... ovako vas ne moram tražiti tu ste mi svi... Sretna vam Nova s v i m a i meni mrvičicu, zdravlja mrvice želim... Vidimo se, tipkamo se...klikamo se dogodine, 2025... 
fotka: moja |
- 21:58 -
Komentari (12) -
17.12.2024., utorak
...kod mene
|
...kod mene svako predvečerje nove boje, nova priča... kod mene sve po starom mirovanje do daljnjeg da se situacija ne pogorša bježim u mirovanje tako je to.... postadoh zdravstveni slučaj a termin tek krajem siječnja... ostajte mi zdravi i veseli.... 
|
- 09:57 -
Komentari (11) -
12.12.2024., četvrtak
Naš DIABLITO
|
Već treći teče mjesec, ja u krevetu provodim dane, moje fizičke boli su prejake, snagu gubim... nijednu pametnu vam neću reći, jer postoje dani kad riječ zapne u grlu, ostane neizrečena, neiskazana, nenapisana, a htjela bih sve najljepše riječi u rijeku ljepote sročiti... ne ide...nije mi suđeno biti zdravom.... *** pregledavam mailove, između ostalih vijest da nam je Diablito otišao putem svjetla, na tamo jednu vječnu pozornicu gdje će njegov glas odzvanjati snažno... znam da će nam svojom pjesmom i iz zagrljaja zvijezda slati poruke zajedništva, da će nas podsjećati kakav je on čovjek, veliki bio, cijenio svakoga, s respectom se obraćao svima... još su žive uspomene na dane kad je s klapom boravio u mom gradu, pjesmom grlio svako srce iz publike... i mjesto gdje je večerao u društvu vrsnih pjevača, obećao je opet će doći...naš Diablito njegovoj obitelji duboka sućut, njegovom kumpanju DOMENICU, znam nijedan zagrljaj utjehe utjehu ne može donijeti dragi blogeri, svi koji ste ga poznavali tihi treptaj sućuti šaljem... a ja, ja ću otići do mjesta gdje je Diablo guštao večeru kada je gromkim dalmatinskim grlom milovao svaki kutak mojega grada položit ću ružu na stolicu na kojoj je sjedio i šutjeti... šutjeti š u t j e t i samo ću dušu pustiti da bolom ječi a oči slapom suza zaliju ružu tuge, ponosa i poštovanja... doviđenja DIABLO... |
- 09:52 -
Komentari (13) -
