One, moje...

...moje muze... riječi su, složene u beskrajne nizove, šapuću mi priče iz sjenki i plešu u mislima i govoru.... moje prve ljubavi, one koje su mi otvorile vrata u nevidljive svjetove, u svijet mašte, u svijet mogućeg... neke su melodije bile, note koje su se ispreplitale u harmonije, a zatim se rasplinjavale u zanosne arije srca koje osluškuje drugo srce... moje pratilje su u trenucima radosti i tuge, u mirnim šetnjama i burnim noćima....moje muze neke su bile boje, jarka paleta koja je oživljavala platna i zidove.... moje inspiracije su, pokazuju kako ljepota može nastati iz najsitnijih detalja... nekada su znale biti forme, oblici koji su se oblikovali u skulpture, događaje i doživljaje, predmete svakodnevnog života... učiteljice su moje, one koje me podučavaju harmoniji i skladu... Sve moje muze, one vidljive i nevidljive, one tihe i one glasne, one su moje vrijedno blago... vode me kroz život, daju snagu i nadahnuće... mijenjaju se s vremenom, ali u jednome uvijek ostaju iste ostaju moja neprestana želja da ih otkrivam i slavim.... fotka: moja

- 10:47 -

Komentari (9) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.