29.04.2022., petak

Vrbniče nad morem



Od tamo gdje se čuje
Vrbniče nad morem...
Vrbniče nad morem,
visoka planino...la...la...la...



fotka: moja

- 15:02 -

Komentari (11) -


    26.04.2022., utorak

    Krilati prijatelji





    Kad ja iz svog malog grada
    pobjegnem u Lovran na kavicu
    čekaju me oni...krilati prijatelji

    taj božanski mir
    godi i njima i meni

    inače, usput moram reći
    tako nešto događa se zimi

    ljeti od gužve i žamora
    bježe oni
    a bježim i ja...




    fotka: moja

    - 08:08 -

    Komentari (12) -


      24.04.2022., nedjelja

      Uvijek tu...na mjestu početka

      tumblr-mak8olc-Pfj1qgbvkvo1-400



      ...kako opisati ovo jutro?
      poslije kišne noći jutro mi je podarilo cvrkut ptice
      sad bih ja od cvrkuta trebala sročiti pjesmu
      ipak, odlučujem se za mali vremeplov u neke dane
      kad je blogiranje ispisivalo prve postove...

      ***
      “...Ako me pitate da li vjerujem u sudbinu,
      neke ću možda obradovati a neke razočarati
      ali odgovor će biti u svakom slučaju pozitivan.
      Kad se samo sjetim koliko sam se puta samo vraćao
      tamo gdje ljubav počinje. Koliko sam puta u životu
      bježao od svega pa i od samog sebe
      i opet sam se vraćao tamo gdje je sve počelo.
      Nisam htio dati srcu suzama da piše a bilo je suza i previše.
      Nisam dao nikome sjećanja da mi briše,
      a bilo ih je dosta koji su to pokušali.

      Kud god sam išao, kud god da sam krenuo
      i kad god sam dobivao i kad sam gubio,
      opet sam kretao sa istog mjesta,
      opet sam bio tu, gdje ljubav počinje....”
      (citat iz knjige koju sam dobila od kolege blogera
      tamo neke godine davne
      kad sam bojažljivim koracima ušla u svijet blogiranja)

      Važno je imati
      jedno srce za slušanje
      i jednu ruku za držanje...



      fotka: moja


      Volim se vraćati na početak ...bili su to bojažljivi koraci
      kojima sam zakoračila u čudesan labirint blogosfere
      ispisivala sam melodije srca, ne mareći koliko ću komentara dobiti
      i hoće li oni biti poticaj i potvrda jesam li ostavila dojam ili nisam...
      razlozi zbog kojih sam počela masirati tipkovnicu bili su mnogo dublji...
      kako bilo da bilo, još sam tu
      još uvijek bojažljivo ispisujem sebe, strogo se kontroliram kako ću ispisati komentar
      svjesna da s druge strane monitora za svojom tipkovnicom
      sjedi netko tko ima potrebu iskazati se u punom smislu te riječi...

      moj respect svima...
      jednom bloger uvijek bloger...slažete li se?

      mene ova slika podsjeća na blog. hr
      mnogo različitosti na jednom mjestu
      šarolikost ljepote... za svakog mjesta ima



      fotka: moja

      - 10:11 -

      Komentari (15) -


        23.04.2022., subota

        Zrcalimo se





        Zrcalimo se u beskonačnoj samoći Svemira,
        toliko smo jedno drugome slični
        izgovaraš rečenicu do kraja, čiju sam riječ ja započela….
        moju šutnju prevodiš riječju koja me iznenađuje
        uvijek se s čuđenjem pitam
        u koje smo nebo ucrtali toliku srodnost duša
        možda smo se poznavali
        prije nego što smo se upoznali...


        bilo je dovoljno rukovati se i nasmiješiti
        shvatili smo da si ti ja i ja sam ti
        i da je između nas sudbina ispisana nevidljivim bojama

        prošli smo sito i rešeto
        pregazili mora i doline
        preskočili zidove i planine
        nismo žrtve ni pogreške ni iluzije,

        jednostavno pripadamo posebnom dijelu Svemira...
        čudno, i ti tako misliš
        dijeliš moje stavove...
        pogledaš me... razumijem te...
        šutim...razumiješ me
        jedan smo plamen
        ja toplina, a ti svjetlo...

        u našim srcima živi bajka o srodnim dušama
        živi otkucajima naših srca koja pjevaju iste riječi...
        čudo prosvjetljuje naše duše
        koje izgledaju opijene
        jer su izabrane
        da blagoslove život u dvoje...


        - 17:02 -

        Komentari (8) -


          Slatki muving, slatke pripreme



          - 10:52 -

          Komentari (8) -


            22.04.2022., petak

            Rariteti


            Histria rariteti
            snimljeno u predvečerje jednog ljeta



            fotka: moja



            fotka: moja

            - 09:19 -

            Komentari (11) -


              20.04.2022., srijeda

              Kreativa na fasadi


              Ukras na jednoj novigradskoj fasadi




              fotka: moja

              - 11:05 -

              Komentari (14) -


                19.04.2022., utorak

                Slatkostres


                Mislim...osjećam
                cijeli dan se čudno osjećam
                mislim, osjećam da sam u velikom stresu
                samo mi je slatko na pameti...
                to nije dobro...ne, ne....



                fotka: moja



                fotka: moja


                sa sobom nikako na zelenu granu
                a vidi kako su se boje razlile
                svježe, zdrave, šarene se, smiju
                a ja slatko, pa slatko...katastrofa sam si velika



                fotka: moja


                a vidi tek ove
                oku na radost, ljepota
                pozitiva, i opet šareno i zdravo za dušu

                kako sebe natjerati da ne mislim na slatko...
                evo pokušavam,
                možda i uspijem iskobeljati se iz slatkostresa...



                fotka: moja



                - 17:36 -

                Komentari (14) -


                  15.04.2022., petak

                  Sretan Uskrs





                  Tako se kod mene vole
                  Uskrs i more

                  Sretan Vam Uskrs
                  i svi blagdanski dani



                  fotka : moja



                  fotka : moja



                  fotka : moja



                  fotka : moja

                  - 10:01 -

                  Komentari (18) -


                    14.04.2022., četvrtak

                    Buđenje




                    ona se budi...



                    fotka : moja


                    i ona se okitila...



                    fotka : moja

                    - 17:54 -

                    Komentari (12) -


                      13.04.2022., srijeda

                      Proljeće


                      Proljeće na
                      lovranskom
                      lungomare...



                      fotka : moja



                      - 09:00 -

                      Komentari (10) -


                        12.04.2022., utorak

                        Ne mogu otići


                        Ni sama, ne znajući zašto, zavirujem u svoj kutak srca,
                        među svoje slike,
                        olovkom kopam po tom starom kovčegu duše,
                        šetam mislima i otkucajima srca, škrinjicom svoga vremena.
                        Nečujno hodam svojim riječima, ne dotičem crte, točke ni zareze
                        bez disanja ili jedva dodirujući uskličnike
                        samo hodam naslonjena očima ne ulazeći dublje u riječi,
                        prozirna kao duh, lagana kao leptir, eterična,
                        kao da visim s konca svijetlo crvene boje...

                        ***
                        ... bez buke,
                        prelijećem stranice i stranice,
                        stižem tamo, gdje je sve počelo,
                        prvog dana jednog mladog proljeća
                        prepoznajem poteze, prekrižene riječi,
                        nagomilani splet uspomena,
                        trenuci, trenuci, čekanja,
                        riječi, riječi i još riječi...
                        stacionarno putovanje,
                        sve može stati
                        ...unutar nekoliko riječi...

                        ***
                        Ne tražim ništa, nalazim sve, osjećam jasan osjećaj onoga
                        što je ostalo nepomično od onoga
                        što se promijenilo i čega više nema.
                        Uz suzu i osmijeh, vraćam sam se u ulice koje poznajem,
                        prepoznajem vrata i kućne brojeve,
                        neka otvorena i neka zatvorena vrata…
                        zastajem na mjestu
                        gdje su neke ulične svjetiljke upaljene,
                        druge prašnjave i zahrđale.
                        Sjećam se svega, ovo je mjesto za bijeg,
                        mjesto koje se ne zaboravlja,
                        mjesto gdje sam te pronašla,
                        gdje je sve počelo,
                        mjesto iz kojeg
                        ne mogu nikad otići...



                        ilustracija: net planeta


                        - 09:42 -

                        Komentari (10) -


                          11.04.2022., ponedjeljak

                          Nevidljive niti


                          Poput nevidljive koprene prolazi vrijeme
                          miješa se među ljudima, vješto se provlači među zgradama
                          kroz prozorsko staklo uhodi neznanca,
                          donosi radosti i poneku tugu

                          skriva se iza širom otvorenih vrata
                          nesmetano promatra prolaznike,
                          nježno miluje noćne vizure
                          dok se valovi mora razbijaju o oštre stijene
                          poigrava se vjetrom
                          ispisuje riječi u pijesku po kojemu ljudi gaze bosonogi

                          danju nevidljive niti tkaje
                          noću ih reže na male komadiće
                          pa ih baci visoko u nebeske svodove
                          stvarajući zvjezdani trag,
                          s kojim se može igrati skrivača

                          o srcima ljudi brine,
                          ispunjava ih uspomenama i živopisnim slikama
                          s lakoćom ih pretvara
                          u vječne trenutke pune neponovljivih osjećaja

                          kad ti se čini da sve je stalo
                          između uzdaha i želja tiho će se
                          i nenadano provući između tipki glasovira
                          u trenutku sve postaje glazba,
                          duša pleše u ritmu valcera....



                          ilustracija: net planeta

                          - 10:42 -

                          Komentari (13) -