24.04.2022., nedjelja
Uvijek tu...na mjestu početka
 ...kako opisati ovo jutro? poslije kišne noći jutro mi je podarilo cvrkut ptice sad bih ja od cvrkuta trebala sročiti pjesmu ipak, odlučujem se za mali vremeplov u neke dane kad je blogiranje ispisivalo prve postove... *** “...Ako me pitate da li vjerujem u sudbinu, neke ću možda obradovati a neke razočarati ali odgovor će biti u svakom slučaju pozitivan. Kad se samo sjetim koliko sam se puta samo vraćao tamo gdje ljubav počinje. Koliko sam puta u životu bježao od svega pa i od samog sebe i opet sam se vraćao tamo gdje je sve počelo. Nisam htio dati srcu suzama da piše a bilo je suza i previše. Nisam dao nikome sjećanja da mi briše, a bilo ih je dosta koji su to pokušali. Kud god sam išao, kud god da sam krenuo i kad god sam dobivao i kad sam gubio, opet sam kretao sa istog mjesta, opet sam bio tu, gdje ljubav počinje....” (citat iz knjige koju sam dobila od kolege blogera tamo neke godine davne kad sam bojažljivim koracima ušla u svijet blogiranja) Važno je imati jedno srce za slušanje i jednu ruku za držanje... 
fotka: moja Volim se vraćati na početak ...bili su to bojažljivi koraci kojima sam zakoračila u čudesan labirint blogosfere ispisivala sam melodije srca, ne mareći koliko ću komentara dobiti i hoće li oni biti poticaj i potvrda jesam li ostavila dojam ili nisam... razlozi zbog kojih sam počela masirati tipkovnicu bili su mnogo dublji... kako bilo da bilo, još sam tu još uvijek bojažljivo ispisujem sebe, strogo se kontroliram kako ću ispisati komentar svjesna da s druge strane monitora za svojom tipkovnicom sjedi netko tko ima potrebu iskazati se u punom smislu te riječi... moj respect svima... jednom bloger uvijek bloger...slažete li se? mene ova slika podsjeća na blog. hr mnogo različitosti na jednom mjestu šarolikost ljepote... za svakog mjesta ima 
fotka: moja |
- 10:11 -
Komentari (15) -
