17.09.2021., petak
Ora est...
|
Vrijeme je za povratak na pedale... 
fotka: moja |
- 20:54 -
Komentari (30) -
Pajo
|
Da vam se predstavim... Pajo Patak mi je ime imam 50 godina i već 22 godine čuvam Agavinu magnoliju... ne smeta mi ni bura ni jugo volim i sunce i mjesečinu... s ove grane nikad ne silazim najviše volim svježe pokošen travnjak, i magnoliju kad se bijelim cvjetovima okiti... tada me posjećuju bumbari i pčele poneki mi na nos sleti.. volim svakog tko me posjeti... 
fotka: moja |
- 08:06 -
Komentari (13) -
15.09.2021., srijeda
U bojama
|
U smiraju...boje pastelne 
fotka: moja 
fotka: moja |
- 18:32 -
Komentari (11) -
Košara zdravlja
 Fotka: moja |
- 07:26 -
Komentari (13) -
14.09.2021., utorak
Otvoreni putovi
|
Kao po nekom nepisanom pravilu kad se obaveze počnu redati naguraju se, zgusnu u kratkom vremenu i ja se nađem u MATpoziciji i kad molim da se dan produži za nekoliko sati on mi i dalje ostaje kratak, prekratak a ja se borim kako znam ako preskočim neki dan na blogu rastu sumnje da sam se umorila, odustala, da mi je dosadilo razočarati moram sve one koji tako misle tu sam, i nije mi dosadno samo sam na kratko vrijeme na nekom drugom kolosjeku... ne žalim se jer dinamike ima i hvala Bogu još se s njom mogu nositi trenutno sam u pripremama za nastup u petak u programu sam, u programu je i Bruno Krajcar (Osobito je vrijedno njegovo djelovanje kojim širi svijest o istarskoj tradiciji i održava živim folklor toga podneblja. Tako primjerice djeluje kao idejni začetnik i umjetnički ravnatelj raznih kulturnih smotri i događaja diljem Istre i šire, a osim toga je i dugogodišnji član žirija i odbora Smotre narodne glazbe i plesa Istre. Idejni je začetnik manifestacija kao što su "Maša po starinski" (Sv. Petar u Šumi), "Zarozgajmo na Ćićariji" (Lanišće), "Rakljansko kulturno ljeto – koncerti kod Sv. Agnjije" - dva klavira s Oliverom (Rakalj) , "Fešta prez štrumijenti" (Lindar), "Istarske romantične večeri" (Kršan) itd. Bio je dugogodišnji član žirija i odbora Smotre narodne glazbe i plesa Istre. Od 2008. do 2016. bio je predsjednik HGU-a Istarske županije, te dopredsjednik HGU-a od 2009. do 2014. Bruno Krajcar njeguje jedinstveni glazbeni izričaj u kojem spaja naizgled nespojivo, univerzalni glazbeni jezik razumljiv cijelom svijetu sa tradicijskim glazbenim elementima Istre i Kvarnera, svojevrsnim glazbenim unikatom.-Wikipedija) radujem se jer susret i razgovor s njim, razmjena iskustava i savjet prijeko su mi potrebni Tema za petak? dijalektalno stvaralaštvo učenika jedne osnovne škole čiji je projekt njegovanja dijalektalnog govora visoko valoriziran Ministarstvo je dalo svesrdnu potporu projektu u petak ga predstavljamo sugrađanima ... što da kažem još ...ništa, osim da još jednom potvrdim da meni nikad nije dosadno otvoreni su mi svi putovi kojima želim ići i na kojima me čekaju pružene ruke prijateljstva... |
- 16:49 -
Komentari (10) -
13.09.2021., ponedjeljak
Meni je tako simpa...
|
Ovako sam pripremila sliku za poklon jednom dragom mladiću... Ne volim šablone...ovako mi je baš simpa...cool...  |
- 10:07 -
Komentari (22) -
11.09.2021., subota
Danas
|
Danas punim paprike... najnoviji recept možete naći na facebooku...  Kiselim zelenu rajčicu zimi će joj od ukusa disati duša ...   |
- 09:51 -
Komentari (12) -
10.09.2021., petak
Ide vikend...
|
Ide vikend neka se nađe.... sastojci: kore, jabuke, orasi, grožđice, jaja... ide u pećnicu... poslije pećnice kao najnježniju biljku zalijem šećernim sirupom u kojem ima i limuna koji zaokružuje priču... 
fotka: moja 
fotka: moja |
- 08:42 -
Komentari (12) -
09.09.2021., četvrtak
Buket...
|
Buket iz mojeg parka  Nove zbirke u kojima su mjesto našli i moji stihovi   Ora est za jest...:-))))  |
- 10:49 -
Komentari (20) -
08.09.2021., srijeda
Iz kuhinje druga doza...
|
Evo malo mene...malo budne malo snene... ako me pitate kako sam reću ću hvala odlično ... i lagat ću, onako usput da sve izgleda bajka... :-)) ništa me ne muči, ništa mi ne fali, sve me nešto smara, boli... zdravlja imam punu vreću, sreću tražiti neću, što će mi... zraka ima hvala Bogu, disati još mogu... a ljubavi, ajmeeeeeeeee... na svakom kantunu ima je samo za me... svi me vole, paze, poštuju i maze... ( kad se već šalim hajde malo i da lažem...sve na svoj račun) a kako znaju gaziti...čudo jedno odakle im toliko snage veze nema , bit će kako biti mora ( baš sam ja neka čudna zvjerka, zavaravati se znadem u svako doba dana) lijep vam dan dragi moji...više svoji nego moji... neka bude onakav kakav ste sami sebi poželjeli. kod mene vam je sve nešto između između dva lonca stih ili između dva stiha lonac hehehehe između dva dana, još jedna doza ajvara a pred večer ću 5 kg limuna i slatko ukuhati neka se nađe za zimske opake dane 
fotka: moja ako je vaza razbijena, to ne znači da je treba baciti uz malo volje i mašte ona može zasjati novim sjajem i izmamiti divljenje.... waaaaau, što je ovo super... 
fotka: moja idem ja malo... sljubiti se s morem i stijenama., tako mi je bilo i jučer dva, tri sata more i ja, jedno drugome tajne povjeravamo... nemojte se čuditi ako vam sve izgleda krivo nakrivljeno, koso, ukošeno pa mora tako, ležim i fotkam...ležim i čitam... čitam ŽAŽARU, roman moje prijateljice Ljubice Šego 
fotka: moja |
- 09:02 -
Komentari (18) -
07.09.2021., utorak
S lica mjesta...
|
S lica mjesta jutro...8.30 plaža samo moja... Kupanju je došao kraj ali druženju s morem nikada... Post preko mobitela... 
fotka: moja 
fotka: moja |
- 08:20 -
Komentari (10) -
06.09.2021., ponedjeljak
Staza u spomenaru
|
Svim školarcima, posebno prvašićima, kolegicama i kolegama iz zbornica želim još jedan sretan početak *** Obasjava me svjetlo djetinjstva na ljuljački se ljuljam maslačke berem, u vijenac pletem tražim slova u bilježnici osnovca mirisom lavande i mora miluju riječi izblijedjelih spomenara djetinjstvo je sačuvano u tajni osmijeha plavooke djevojčice Nijedna kiša ne može isprati bezbrižnosti trag rastem u hladu smokve, uz cvrčanje cvrčka na slanom žalu, u igri oblutaka... O stazi pišem stih o stazi koja se ocrtala na mapi vremena stoljetnoga na kojoj škola strpljivo dežura želje mladosti kroji Prolaze ljeta i zime, i jeseni i proljeća na stazi dugoj do dvorca znanja koliko je mnogo cipelica trčalo da nauči novo slovo koliko je koraka utrčalo pred ploču koliko se raširenih ruku srelo koliko znanja u školskom hramu plelo O stazi pričam kao na šarenoj cvjetnoj poljani makove, petice crvene prebrojiti ne možeš O školi pričam ona je tvoja, vaša, moja, naša o njoj mogu reći samo najljepše pjesma tu je, kud ćeš ljepše ostavljam je nedovršenu, znam, ti si dijete ispjevat ćeš je od mene jednog dana ljepše Ne zaboravljaju se prastare klupe drvene i na njima tintarnice makove crvene, ispisane petice u požutjelim stranicama dnevnika, spomenara ne zaboravljaju se u kutu učionice peć na drva i ptica što na prozor je sletjela da nauči i ona brojke i slova. 
fotka: net planeta |
- 09:37 -
Komentari (9) -
04.09.2021., subota
Bit će je i kad mene ne bude bilo...
 Šesta večer zavičajne umjetnosti i poezije Ćakuloda, održana je sinoć, na prostoru Krvovoe place na Vinežu, jer Labin i Labinština ove godine obilježavaju 100-tu obljetnicu Labinske republike. Gotovo trosatni program u čast rudara i njihova kovarskog života, održan je na najboljem mjestu. Ovog 03. rujna, u besprijekornoj tišini okolnih stambenih naselja, i života mještana koji nije zbog Ćakulode stao, samo je bio miran i tih, baš kako se poželjeti moglo za ovaj umjetnički doživljaj. Iznimno topli ljetni dan kao najbolja kulisa i u rani suton, prekrio je sunčevim zrakama ovaj idilični prostor, stvoren kao mjesto gdje se sinoć stopila velika želja i puno energije u umjetnost poezije na cakavici. Dok je program Ćakulode tek započinjao sunce je obasjavalo gledalište, odijeljeno središnjom stazom, po uzoru na kovarsku prugu, da svaki pogled obuhvati pozornicu u punom sjaju, koja se ne dijeli od gledatelja već se sinoć stopila u jedno veliko srce za labinski „ca“. 
Po redu šesta Ćakuloda na Krvove place na Vineže bilo je dostojanstveno bilo je dostojno rudarskoga SRETNO u srcu toplo, svileno, kao u majčinom krilu a u duši gordost ... moja priča u zbirci kratkih priča povodom obilježavanja stote obljetnice Labinske republike...pisana na izvornoj cakavici nije otišla u vjetar... ostala je zabilježena...bit će je i kad mene ne bude bilo... 
fotla: moja |
- 09:37 -
Komentari (12) -
02.09.2021., četvrtak
I tako to...
|
...i tako to jedne subote se zaletiš, skočiš do Maribora jesen pozdraviš i vratiš se svome moru i ljetu 
fotka: moja 
fotla: moja 
fotla: moja 
fotla: moja 
fotla: moja |
- 08:38 -
Komentari (21) -
01.09.2021., srijeda
Večer zavičajne umjetnosti i poezije
 Šesta po redu, večer zavičajne umjetnosti i poezije Ćakulode održati će se u petak, 3. rujna 2021. na Krvove place na Vinežu s početkom u 18,00 sati. Ovo je godina u kojoj Labin i Labinština obilježavaju 100-tu obljetnicu Labinske republike, jednog od naj značajnih događaja koji su identitetski obilježili naše ljude, kulturu i arhitekturu, bilo je sasvim očekivano Ćakulode održati upravo na tom memorijskom mjestu, na kojem su 1921. godine započela zbivanja od suštinske važnosti za daljnju europsku i hrvatsku povijest. Tako će ovogodišnje Ćakulode na Krvove place okupiti pjesnikinje i pjesnike koji stvaraju na labinjonske cakavice i čakavice, ali i Ćakulodama uvijek vjerne dijalektalne pjesnike iz Istre, ali ovoga puta na temu kovara i kove. Ćakulode na Krvove place imati će i svoj stručni dio u kojem će govoriti dr. sc. Ivana Nežić na temu „Lepa kako pupica, šegova kako lesica. O poredbenim frazemima u labinskim govorima". Tradicionalno, Ćakuloda je ove godine u goste pozvala Grobničane, koji su poput Grada Labina koji je zaštitio svoju labinjonsku cakavicu, izborili se za dobivanje statusa nematerijalne kulturne baštine za svoju grobničku čakavštinu. Tako će Vlasta Juretić, voditeljica programskih djelatnosti Grobničke katedre Čakavskog sabora govoriti na temu „Grobnički govor-jedan od tri najarhaičnijih sjevernojadranskih govora“ a pjesnikinja Antonia Juričić govoriti će stihove na grobničkoj čakavštini. Napomena:: posebno sam ponosna na ovu pjesničku manifestaciju jer je moja malenkost idejna začetnica Ćakulode, sama sam moderirala prvu i drugu manifestaciju na kojoj je učestvovalo preko 50 pjesnika... Grad Labin je imao sluha za veliku želju svih onih koji pišu na izvornoj labinskoj cakavici... uz Istarsku županiju je podržao pjesnike i preuzeo pokroviteljstvo nad manifestacijom. Tako smo uspjeli i brendirati labinjonsku cakavicu koju od 2019. godine krasi Status zaštićenog nematerijalnog dobra Republike Hrvarske... Ako vas putovi u petak dovedu u moje krajeve na Vinež dođite, labinski pjesnici će vas dočekati među njima bit ću i ja... 
|
- 21:21 -
Komentari (8) -
Raditi se mora
|
Raditi se mora...neka se nađe kuham, perem, kosim, režem metem, pletem pišem, brišem, a nešto i pročitam ... 
fotka: moja 
fotka: moja 
fotka: moja |
- 11:17 -
Komentari (14) -
