Staza u spomenaru

Svim školarcima, posebno prvašićima, kolegicama i kolegama iz zbornica želim još jedan sretan početak *** Obasjava me svjetlo djetinjstva na ljuljački se ljuljam maslačke berem, u vijenac pletem tražim slova u bilježnici osnovca mirisom lavande i mora miluju riječi izblijedjelih spomenara djetinjstvo je sačuvano u tajni osmijeha plavooke djevojčice Nijedna kiša ne može isprati bezbrižnosti trag rastem u hladu smokve, uz cvrčanje cvrčka na slanom žalu, u igri oblutaka... O stazi pišem stih o stazi koja se ocrtala na mapi vremena stoljetnoga na kojoj škola strpljivo dežura želje mladosti kroji Prolaze ljeta i zime, i jeseni i proljeća na stazi dugoj do dvorca znanja koliko je mnogo cipelica trčalo da nauči novo slovo koliko je koraka utrčalo pred ploču koliko se raširenih ruku srelo koliko znanja u školskom hramu plelo O stazi pričam kao na šarenoj cvjetnoj poljani makove, petice crvene prebrojiti ne možeš O školi pričam ona je tvoja, vaša, moja, naša o njoj mogu reći samo najljepše pjesma tu je, kud ćeš ljepše ostavljam je nedovršenu, znam, ti si dijete ispjevat ćeš je od mene jednog dana ljepše Ne zaboravljaju se prastare klupe drvene i na njima tintarnice makove crvene, ispisane petice u požutjelim stranicama dnevnika, spomenara ne zaboravljaju se u kutu učionice peć na drva i ptica što na prozor je sletjela da nauči i ona brojke i slova. fotka: net planeta

- 09:37 -

Komentari (9) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.