Bit će je i kad mene ne bude bilo...

Šesta večer zavičajne umjetnosti i poezije Ćakuloda, održana je sinoć, na prostoru Krvovoe place na Vinežu, jer Labin i Labinština ove godine obilježavaju 100-tu obljetnicu Labinske republike. Gotovo trosatni program u čast rudara i njihova kovarskog života, održan je na najboljem mjestu. Ovog 03. rujna, u besprijekornoj tišini okolnih stambenih naselja, i života mještana koji nije zbog Ćakulode stao, samo je bio miran i tih, baš kako se poželjeti moglo za ovaj umjetnički doživljaj. Iznimno topli ljetni dan kao najbolja kulisa i u rani suton, prekrio je sunčevim zrakama ovaj idilični prostor, stvoren kao mjesto gdje se sinoć stopila velika želja i puno energije u umjetnost poezije na cakavici. Dok je program Ćakulode tek započinjao sunce je obasjavalo gledalište, odijeljeno središnjom stazom, po uzoru na kovarsku prugu, da svaki pogled obuhvati pozornicu u punom sjaju, koja se ne dijeli od gledatelja već se sinoć stopila u jedno veliko srce za labinski „ca“. Po redu šesta Ćakuloda na Krvove place na Vineže bilo je dostojanstveno bilo je dostojno rudarskoga SRETNO u srcu toplo, svileno, kao u majčinom krilu a u duši gordost ... moja priča u zbirci kratkih priča povodom obilježavanja stote obljetnice Labinske republike...pisana na izvornoj cakavici nije otišla u vjetar... ostala je zabilježena...bit će je i kad mene ne bude bilo... fotla: moja

- 09:37 -

Komentari (12) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.