SUCK MY SCARS

Mislim da je vrijedno toliko da tome posvetim post. Mislim da mi je obilježilo život. Ne moje samoubojstvo, naravno. Ali eto, Kurtovo mi je stvarno obilježilo život na neki način. Ne znam, otvorilo mi je pogleda na mračniju stranu života. Onda sam shvatila da nije sva bajno kako su mi roditelji pričali. I da život nije tako savršen. DA, imala sam 5 godina onda. I stvarno, život nije savršen i ponekada stvarno ima smisla umrijeti. Mada trenutno više želim bratovu smrt nego svoju. Da nema njega moj život bio bi puno bolji.

Look on the bright side is suicide
Lost eyesight I'm on your side
Angel lost wing, right wing, broken wing
Lack of iron and, or sleeping

Statistika samoubojstava

*

Samoubojstva se čine iz različitih razloga, ali vrlo čest razlog je depresija
*

Oko 19% ljudi sa poremećajem raspoloženja će tijekom života pokušati samoubojstvo
*

55% ljudi koji su učinili samoubojstvo je prije bilo depresivno
*

poremećaji raspoloženja su najčešći među samoubojicama, zatim slijede shizofreni, te alkoholičari
*

samoubojstvo se najčešće učini nakon depresivne epizode
*

prevalenciju samoubojstava je teško odrediti jer se često učini na način koji podsjeća na nesretni slučaj
*

pretpostavlja se da je oko 15% prometnih nezgoda sa fatalnim ishodom ustvari bilo samoubojstvo
*

pokušaja suicida (tentamena) je daleko više nego «uspješnih» samoubojstava (podaci iz SAD-a govore o omjeru 8:1)
*

samoubojstvo je 8. razlog smrti u Zapadnoj kulturi, a 3. u populaciji do 24. godine (nakon prometnih nezgoda i ubojstava)
*

niti jedna smrt ne ostavlja toliko poslijedica na obitelj kao samoubojstvo



Tko pokuša, a tko se ubije?

*

Pokušaji su karakteristični za mlade ljude (do 35. godine), a završeno samoubojstvo za starije (65 i više godina)
*

Ubijaju se i djeca (već od 5. godine života)
*

Djeca koja su iz razorenih obitelji, niskog socioekonomskog statusa, zlostavljana, s poremećajima u ponašanju i raspoloženju, predstavljaju rizične skupine
*

Žene češće pokušaju, a muškarci se češće ubiju (između ostalog i radi načina na koji se pokušavaju ubiti; žene češće biraju ljekove, gdje je veća vjerojatnost da ih se spasi, a muškarci vatreno oružje, pri čijoj upotrebi smrt nastupa trenutno)
*

Rastavljeni se ubijaju češće nego oženjeni ili samci
*

Pojedine profesije su posebno rizične (podaci za SAD): liječnici, stomatolozi, odvjetnici i psiholozi
*

Samoubojice su najčešće ambivalentni oko smrti; 2/3 onih koji su pokušali, ne pokušavaju više
*

50% onih koji su uspjeli imali su pokušaja i prije
*

najviša stopa samoubojstava je u Mađarskoj, Finskoj, Austriji, a najniža u Grčkoj, Sjevernoj Irskoj i Italiji
*

50% samoubojica nije se nikada obratilo za stručnu pomoć
*

davanje publiciteta samoubojstvima povećava stopu samoubojstava



Suicidalna ambivalencija

Fareberow i Litman (1970) su podijelili samoubojstva u tri kategorije:

BITI

*

Takve osobe ustvari ne žele umrijeti, već žele odaslati poruku kako im je potrebna pomoć;
*

Opasnost čina je mala;
*

Čine oko 2/3 svih samoubojica;
*

Uglavnom su to žene.

NE BITI

*

Oni žele umrijeti;
*

Ne daju znakove namjere prije čina;
*

Odabiru opasnije načine;
*

Čine oko 3-5% samoubojica;
*

Prevencija daje slabe rezultate.

BITI ILI NE BITI

*

Neodlučni, prepuštaju odluku u ruke «sudbine»;
*

Odabiru opasne načine, ali sporog djelovanja;
*

Čine oko 30% samoubojica;
*

Za njih je karakterističan stresan i nesređen život