Afrine mudrolije
subota, 18.11.2017.
Koliko zapravo roditelji nenamjerno naprave loše za svoju djecu???
Ovih dana često razmišljam koliko roditelji nenamjerno s*ebu svoju djecu. Želeći dobro, naprave potpuno suprotno. Takvi su i moji roditelji. Želeći mi dobro, potpuno su pogriješili u nekim stvarima, a meni je danas s jedne strane žao jer sam ih slušala, s druge se pitam kako bi bilo da ih nisam slušala.
Ne znam... Nisam sretna s tim da sam previše slušala svoje roditelje u vezi odabira faksa, u vezi onog s kojim nikad na koncu nije bilo, a obilježio je period mog studiranja, u vezi toga da ipak nisam izlazila kao moji vršnjaci.....
Prije nekoliko mjeseci je susjeda rekla mojoj mami da može biti sretna jer ima dobru djecu ( zaboravila je na mog starijeg brata koji je oduvijek bio problematičan očito ), dok je moja majčica počela negodovati. U suštini nas roditelji ni nisu odgajali, već mamina mama i mamina baka, dakle moja baka i prabaka. Mama je često radila noćne smjene, a tata je kao privatni poduzetnik ionako oduvijek bio više u svom poslu nego u bilo čemu drugom.
Moja mama je oduvijek imala shemu da nakon kaj završiš faks ( u roku, naravno ) da ćeš si onda naći posao i dečka i onda ćeš se udati i imati dvoje djece i kućicu u cvijeću, peseka i mačku i živjeti happily ever after. Jer ona, naravno kao medicinska sestra koja nije išla studirati medicinu zna da je tak lako završiti teži faks u roku. LOL. Lako se njoj i bilo udati ranih 90 - ih kad se ionako udala za ružnijeg od sebe, mogla je i bolje. Možda će zvučati bezobrazno, ali ja sam joj odavno rekla da tata nikad nije bio atraktivan muškarac i da mi nije tata i da je mlađi, ni pogledala ga ne bi. Čak je baka rekla da su na vjenčanju mojih roditelja govorili da je mladenka ljepša od mladoženje i to - evidentno. A sama mama mi je nekoliko puta rekla da sva sreća da ne naličim fizički na svog tatu i njegovu obitelj ( budući da kažu da dosta često kćeri naliče na tate, a sinovi na mame ) već na nju. Zato moj mlađi brat naliči na tatu. 
Vrh mi je i bio kad je izjavila da joj je drago da između onog koji je obilježio cijeli moj period studiranja i mene nije bilo ništa. A moj odgovor na to je bio: "Ne znam, nekad žalim, nekad ne žalim jer nisam spavala s njim."
Dakle, kako netko tko ni nije išao na neki teži faks zna kak je to studirati, doći iz malog mjesta u veliki grad gdje nikog ne znaš, sasvim solidne osnovnoškolske učitelje i srednjoškolske profesore zamijeniti nabrušenim, bahatim, bezobraznim i dosta strogim sveučilišnim profesorima??? Ovo za tatu joj svaka čast. Ne znam kak je to probati pimpek osobe koja ti se fizički ne dopada nimalo, a bolje ni da ne saznam nikad.
Završit ću faks nešto dulje nego kaj je moja mama očekivala, malo duže od njezinog životnog plana za mene. Na njezino razočaranje, naravno. Kao da je to toliki životni neuspjeh studirati godinu - dvije duže, ali ajde... Najbolje da sam ne nađem posao preko veza ili da mi oni ne nađu. -.-
Kaj se veza tiče... Tu mi je oduvijek bio najbolji tata i njegove usporedbe. Najbolje mi je bilo dok je opisivao muške spolne organe s poprilično zanimljivim izrazom - "grlavi k*rac". "Bu ti ga neko natrenkal... ", "Te predrl???" i tome slični izrazi. Kao da će to spriječiti kćer da ako želi probati nečiji pimpek da će odbiti zbog tih izraza. Sjećam se susjede svoje bivše gazdarice, bakice od 80 - ak godina koja je izgubila nevinost 3 dana prije svog 18 rođendana tj. udaje budući da se udala za tog lika na svoj 18 rođendan. Veli nama ta susjeda Marica da je to njezin "papa" saznao da bi bio jako, jako razočaran. Ok, ono su bila druga vremena, ali i danas postoji odgoj kćeri da čim kasnije imaju prvog dečka i da ih ne mijenjaju. Kod mene je bilo još i gore. Pokušali su me naučiti da su pimpek i seks nešto ružno, odvratno i prljavo. Na početku sam ih bezprigovorno slušala i bila uvjerena da su u pravu u teen godinama budući da nisam doživljavala nešto posebno tad dečke, jasno da danas to ne mislim. No, slažem se da cure više na*ebu zbog pimpeka nego dečki zbog pipinke.
Badava to kad se zaljubiš i želiš probati pimpek lika u kojeg si zaljubljena. Badava ti zamisli tvojih roditelja u vezi faksa i veza i kak oni misle da je najbolje za tebe. Jasno da tad najčešće i faks trpi, a roditelji negoduju zbog dečka i faksa. Onda kad se faks završi, nađe se posao negoduje se jer se nema stalan dečko ili ga uopće nema jer je vrijeme za brak i djecu. :facepalm: :facepalm: Tak je gazdarica mog mlađeg brata napravila u vezi svoje kćeri jedinice. Branila s mužem kćeri da ima dečka prije nego kaj završi faks, a to je ova slušala i tak napravila. Danas je u braku, ima dobru plaću, no kasno se udala i nema djece s mužem, dok on ima kćer iz prvog braka. A danas gazdarica mog mlađeg brata misli da možda nije trebala braniti kćeri da nema dečka do dok ne završi faks. Sad kad nema nijednog unuka, kćer joj udana za Nijemca i živi u Njemačkoj, daleko od rodne Rijeke, drukčije gleda na to sve.
U želji da savjetuju svoju djecu, mnogi roditelji ih nenamjerno s*ebu i zapravo naprave štetu.
Kaj Vi mislite o tome???
Pozdrav,
Afro
subota, 11.11.2017.
Oda Durilu
Jeste se ikad zapitali zašto roditelji drukčije odgajaju kćeri i sinove??? Mislim u seksualnom smislu. Kad sin traži curu, onda to roditelji ne doživljavaju tako tragično, a kad otkriju kad kćer ima dečka, onda je to šok. Izreka nekako ide:"Kad mi se sin j*be, to je kao da ja j*bem, kad mi se kćer j*be, to je kao da netko mene j*be."
Neki dan mi je tata rekao da se ne smijem k*rvati uokolo, a ja njemu:"Da je meni do toga, odavno bi se k*rvala uokolo, ali mi se zaista rijetko kad netko sviđa da bi se upuštala u bilo kaj s njim." Evo, recimo. Masa frajera misli da su svojom pojavom toliko neodoljivi kao npr. Paul Walker i da će cura odmah pasti na njih, a zaista nisu.
Znam da se većini frajera sviđam ( da ne bi ispalo da se hvalim, ali kad je tak :o ) i ponekad mi je teško neke zgodne frajere zaobići ili ne misliti na njih. Priznajem. U suštini su i cure i dečki isti. Cura već na prvom dejtu zna bi li ikad "dala" nekom frajeru ili nikad, baš kao što i većina frajera zna na koju mu se diže, a i da mu se na većinu ipak ne diže. Sve ostalo su puste priče. Samo se slažem da se ne treba žuriti u bilo kakve odnose u teen godinama, ima vremena, a kasnije kako tko odluči za sebe. I naravno, cure uvijek više naj*bu s upuštanjem u seksualne odnose. Em mogućnost trudnoće, em kaj će roditelji reći, em najčešće frajeri tvojih godina ne znaju šutjeti nego se hvale uokolo... Cure uče da one nisu takve da hoće odmah nekog lika ili nikad, no i cure su takve. Primjećujem po sebi. Nikad nisam direktno odbila lika. No da, bilo je to najčešće iz dva razloga - ili meni neprivlačan fizički izgled ili nedostatak naobrazbe. Da, da, znam kaj ćete reći... Da možda netko sa srednjom može zarađivati više nego netko s doktoratom, ali budimo realni... To su iznimke i takvi nemaju problema s uparivanjem. A kaj se fizičkog izgleda tiče, jasno da ne mora biti sad neki maneken, ali mora biti do neke mjere privlačan.
E sad... Zašto je roditeljima toliko teško prihvatiti da i kćeri kad dođu u određene godine imaju potrebe??? Naravno da tad kćeri počinju lagati i prešućivati neke stvari vezano za dečke. Umjesto da se roditelji prave da njihove kćeri nemaju nikog do samog braka i da se ne poigravaju tu i tamo s prstićima tamo dolje, a možda i da imaju neko Durilo ( Mr. Gumenjak ako Vam je to draže ) sakriveno u kutku neke sobe ili nešto tome slično.... Ovo Durilo je dovoljno poražavajuće i ponižavajuće za svaku iole normalnu žensku osobu kao da bi se žene najviše trebale sramiti svoje seksualnosti. Zar ne bi bilo bolje da se sjedne i da se porazgovara s ženskim djetetom o tim stvarima nego da se svi prave da se to dešava nekome drugome, a ne njima???
Npr. moj stariji brat ponekad prespava kod svoje cure i moja mama se čudi kako njezini roditelji to dopuštaju kad nije sigurno da li će se moj brat i ta cura udati??? No, više bi ih šokiralo da ja dovedem nekog dečka doma za kojeg nije sigurno da ću se udati. Konzervativni kakvi jesu, njima bi takvo što bilo smak svijeta. Mogla bi dovesti doma samo budućeg muža, već mi je to mama odavno rekla. Ne zagovaram j*bavanje uokolo, ali ni krutost ni surovost čistog katoličkog konzervativizma.
Shvaćam da roditelji žele najbolje za kćeri, pogotovo danas dok ima toliko rastava i jednostavno ne možeš računati na frajera... Ali nema smisla ni pretvarati se da kćeri nemaju potrebe... Onda najbolje da se koristi Durilo do dok se cura ne odluči udati za roditeljima koliko toliko prihvatljivog dečka.
Kaj Vi mislite???
Pozdrav,
Afro
