M je išla samenom u gimnaziju. Isti razred. Za ne falit, išla je samenom i u osnovnu-doduše ne u isti razred. U gimnaziji je bila klasičan primjerak individue koja je služila ostaloj ekipi za sprdačinu. A kako i ne bi, kad je ona na pitanja tipa: "M, pokaži nam na karti Svijeta tople pojaseve!" sasvim nesputano i totalno rasterećeno svojom debelom mesnatom ručerdom pokazivala na Sibir!!! Bilo je toga još, ko će sve upamtit!!!
No, ta ista M, je uspjela završit gimnaziju sa vrlo dobrim, upisat pravo, završit ga u roku, zaposlit se u državnoj firmi, i kao šećer na kraju: eto je opet, onako samozatajno, u moj život...I to pravac u NO moje matične firme. Što znači (osim ostalih beneficija koje ta pozicija nosi) da na svoju državnu plaću (predpostavljam nekih 4-5 tisućica) može nadogradit i narednih 4 godine 3-4 tisućice, samo zato što će glumit fikusa i po nečijoj direktivi podizat/spuštat onu istu malu tanahnu ručicu. Onoga dana kad sam doznala za tu vijest, zavrtilo mi se tlo pod nogama. Pa čovječe, koji kurac se događa???!!!!
Jebe mi se zato što je ona "politički" postavljena; jebe mi se i zato što je vjerovatno ti isti ljudi koji su je tu postavili smatraju tukom ko što i jes; ali mi se ne jebe radi tih extra 3-4 tisućica.
Sad se šepirila na domjenku; rozi šal, roza šminka, guzice ko vrata od Pila, isti onaj zatupljeni pogled i namješteni smile. Za nadolazeće blagdane meni i mojima želi puno zdravlja, sreće i pozitivnih poslovnih rezultata.
--------------------------------------------------------------------
Znala sam da će ovaj dan bit sjeban: zadnjih 8 godina se uspješno dižem na prvi znak alarma, ali danas, čovječe....upada stara u kvarat do 7 (for the record: sat navijam za 6,20) i pita me da jesam li normalna i kako to da sam još u krevetu????
Stara nemam ti pojma!
Digla se. Mali iz kreveta viče da ga boli noga. LAŽE!!! Kaže: Mama, jubi nogu!". Ja mu naravno poljubim nogu. "Mama, jubi djugu!" Ja mu poljubim i drugu. I shvatim da mu falim, i jebem sve po spisku i Zapadu, i zapadnjačkom radnom vremenu (od 8 do 4=> ovako ću nazvat kafić kad ga budnem jednom imala:))) i kolačima i božićnom koncertu!!!! Ovo sa kolačima nije neka usputna glupost. Kolače pravim isključivo samo jednom godišnje: za Božić! Mislim da bez toga ne bih više nikad u životu doživila barem neki malecki osjećaj onog našeg domaćeg, iskonskog, čistog i nekomercionalnog Božića. I to je fakat tužno: da ja moram pravit kolače, da mi miriše kuća, da budem do grla u brašnu, i tek da onda osjetim blagdan.....
Eto, kako je ovo takvo vrijeme ja bih htjela iskoristit priliku i napisat par blog želja. Možda djed božičnjak čita.....
1. želim da moj potomak ostane forever ovako šašav; da me nasmijava, da me i rastuži, i da ne pokupi nikad u životu nikakvu odvratnu boleštinu!!!
2. želim da moje seke znaju da što god da se u životu dogodilo mogu uvjek računat na svoju BIG SISTER!
3. mojim starcima: hvala na razumijevanju; jer iako ste jebene konzervurine, još uvijek ste mi jedini pravi saveznici i zbog toga (a i zbog mnogo drugih razloga): Bog Vas poživio!!!!
4. mojoj priji u komuni: stara! očisti se i vrati se doma da možemo pizdit o prolaznosti života.
5. mom VIP SMS friendu: želim ti da konačno upoznaš neku hvalevrijednu djevojku koja će znat cijenit sve dobro koje nosiš!
6. Mom bivšem: jebi ga......
7. SVIMA: Sretan Vam Božić! Ne dozvolite da vas spizdi to što to nije onaj "stari Božić". Ipak je Božić! Onaj što je samo jednom godišnje. Zagrlite i poljubite sve svoje drage ljude. Onako kako treba, a ne reda radi....
ŽIVJELI!!!!
|
