Walking with Satie

nedjelja, 06.05.2007.

Antene za raj

MUSe - Hysteria KLIK KLIK

Uguram se u jutro
iz kojeg vire obluci
i pristi ispod pokrivača...

Kako ne shvaćaš da samo tamo jednaka sebi,
tamo...
Kao da je TAMO neki prostor udaljen kilometrima, pomislit ćeš.
Ali ne, TAMO je tu, malo ispod srca, između jetre i želuca.
Tako sam lijena za pisati heksametre, pribjegavam
sarkofagnosti jer to stvari čini zanimljivijima,
nešto poput:
osjećam se kao violinski ključ,
a usta su mi nedozrele trešnje (hmmm...)
na koje pritišćeš svoje usne
i bojiš se: koliko sam gorka?

To pročitaš, ništa ne shvaćaš, ali osjećaš se DOBRO!
I svijet je manje stvaran, planeti više u egzilu,
Saturn dobrostiv, a karma kao da nikad nije bila bolja u jutru
u kojem močiš kroasan u kafu jer to je sve što si poželjela jutros,
slobodna od misli koje bjesomučno poput orkanske oluje stvaraju
svakodnevni nemir...
Svakodnevni - onaj u kojem te ni tetra valovi ne mogu osloboditi opiranju
da ne misliš jer voliš misliti, kao da je to jedina svrha:

Jedno jutro sam se probudila,
utisnula dlanove u oblake,
i krenula.
rekao si da su mi membrane meke
i da je potreban vrlo oštar skalpel
za kidanje svih pupčanih veza koje
sam napravila sa svijetom
Znala sam da nisi u pravu: bila je dovoljna vatra!
Iza nje je ostao palež na koji sam
bacila more
i more
i moreeeeeee...
Vježbam se za trenutak
u kojem će jasnoća
prekriti stereo zvuk
ultra ljubičastog svjetla
u kojem plutam bez pomaka,
praveći iste greške
kao avanturist, ne kao dokoni promatrač.
A vrijeme istječe...