Walking with Satie

ponedjeljak, 09.04.2007.

Crvena od parafina

Cocteau Twins - KLIK

Noćas ću utonuti u beskrajnost
golih ruku ugušit ću posljednje kapi
kiše što cijede se iz oblaka
tih golemih srebrenih cepelina
koji prijete pokvarit mi dan
U njemu budit ću sokove
i upijati struje koje oživjele su
kad sam skakutala kroz goruće prozore
i lelujala na brodovima oceanskih valova
Jer - moje je more malo!
U njega zaranja i brojim do deset
kao sad, zaranjam,
u noć koja me grli
i brojim.....do deset
Mogu li se složiti jednadžbe riječi
u koje ne prodire zrak
i vječna ostaje ljepota koju osjećaš?
Samo muk i ushit pred ludilom
koje divlja ulicama praznim
od stvarnosti.
I oblik. Čist. Jasan.
I nebo. Samo.
I jedan san.
San! utkan u korijenje
koje protežeš preko svodova
i električnih napona
Protežeš ih, a tvoja
beskrajna krv ne prestaje
miješajući se s parafinom
Ja izronit ću kao djevica
iznova noseći svjetla
na kojima palimo papirnate galaksije
u kojima žive produžeci
nas samih za budućnost koja grize
ahilejeve tetive i ne mari za sadašnjost
Mogu li se složiti jednadžbe riječi
u koje ne prodire zrak
i vječna ostaje ljepota trena?