Walking with Satie

petak, 20.10.2006.

Eutektik-a

Probudila sam se kao Frida Kahlo
naslonjena na plavi zid skupljenih obrva
sam gledala držeći se za prsa
u daljinu gdje počinješ ti Diego
gdje prestaje svaki razlog
i željezno srce kuca
a iz utrobe nestaje crveno i oblo sutra
koje crtam i žudim uhvatiti
svaki ciklus novog početka
naslonjena na plavi zid
s osmijehom gladna probavljam
zadnje ostatke zvijezda
prije nego odluče
da me udari autobus
prije nego odlučim da me slikaju
bez pitanja klavirskim tipkam
koje pritišćem
prije nego odluče ponovno oduzeti
mi crveno i oblo srce moje utrobe
jer obojat ću se u plavo
da more koje iz mene teče postane nevidljivo

Probudila sam se kao Frida Kahlo-osuarij
luminiranog dana i neopipljive noći
u kojem svira piano koncert za gorostasne oči
buduće istine



osuarij (kosturnica)