Walking with Satie

nedjelja, 30.10.2005.

the moment

Trenutak je taj koji nas zaskoči uvijek,
izdvojen od svih stvari,
udaljen od crvenih točki koje nas okružuju dok u magli osjećamo miris voljenja.
Dodirujem se, pounutreno osluškujem more svojih pluća.
Na nekom drugom planetu živimo sasvim sami
bez prostora, vremena, otvorenih očiju samo za sebe.
Zvuk koji nas vodi, naša su usta zatvorena
I nemoj misliti da s tim trenom koji nestaje u rasapu
ne rađa se nečiji tuđi dan, drugačiji planet
na kojem naše oči izrast će velike i nijeme.
Neprimjetni prolazimo bez sreće
da na našim kapcima izraste mahovina
zahvaljujući kojom naši prsti postat će ogledalo
naših tijela koja se dodiruju
unutar nekog čekanja slijepljenog od nestrpljenja
da se volimo bez predrasude i fotografije
s programiranom pikselizacijom naših lica.
Susrećemo se s trenutkom svakodnevne odvažnosti
da se grlimo nepozvani s neznancima koje ovlaš dodirujemo.
Mrse nam se kose, nepozvani da se volimo u trenu
koji, iskrsao niotkud,
stvorit će planet malo veći, za sve nas skupa.

Stvorit će se jednom trenutak u kojem-jednom
s nekog planeta, doći će netko kome neznanac neću biti.

Po prvi put mi ćemo se sresti, a bit ćemo znanci.

Naše kose, naše misli, i disanje naših pluća sva su pluća svijeta
svi svemiri i putovanja.

30.10.2005. u 20:16 • 14 Komentara • Print • #

subota, 29.10.2005.

Premisa

Na snazi je-duboko plavo
Do pola-u hladnoći
bez premise utrnuta od Balon-Grada
koji me grize za prste, jede mi uši
Boli me mišica, pod pazuhom otoka
u daljini skrivam se, sat udaljena.
Na snazi je- do pola
jer dalje ne idem.
Vrtim se oko sunca,
moje zjenice, njegov obruč
zakopan u soli.
Ovaj tren nebo je grimizno
i netko negdje
ljubav treba.
I ispunjene grudi
na kojima položit će glavu
kad nastupi tišina.

29.10.2005. u 17:22 • 10 Komentara • Print • #

četvrtak, 27.10.2005.

Plavet-Nil-O

Kad odeš,moje tijelo postaje nenastanjeno
danima tumarajući bez oblika,
muhe mi se zalijeću u kosu-kiša će!
Već mjesecima na istoj točki istog ruba postelje
promatram more koje nas dijeli na dvije
zrele polutke, dva savršena opkoračenja.
U nedostatku kisika zaranjam stopalima
pod plahte i tražim beskrajno malo prostora
u kojima spojeni smo točka svemira,
galaksija za sebe, veliki prasak
tisuću puta ponovljen.
I mislim da proći će više od života ili dva,
i neće mi biti dosta da naučim da plavet
koja nas dijeli ujedno nas i spaja.

27.10.2005. u 00:49 • 13 Komentara • Print • #

srijeda, 19.10.2005.

Walk in Beauty

Hodajmo neprimjetni
u sekundi sati prepolovljenih,
beškotiranih
u čaju, kavi, nije važno
Važno je da smo tu,
u potpunom srazu sami sa sobom
jedni s drugima
kroz sve točke meridijana, paralela
optočeni
mišlju da prozori ispod kojih prolazimo
dišu!
I naše hodanje usporava mu ritam,
neprimjetno u sekundi sati prepolovljenih
serviram ti za doručak
sebe.
Operi mi san od buđenja,
svakodnevicu nadvij da me veže
za smjehove spokoja.

Walks in Beauty-when one has Earth (physicality) and Sky (spirituality) in Harmony.

.po odsutnosti upoznajemo se.

19.10.2005. u 22:21 • 27 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>