Walking with Satie

četvrtak, 04.08.2005.

Acrobat

Ljetujem.

On izgleda kao svoja žena.

Svaku sekundu koju prebrojim u grozdu

pribrojat će se udasima.

Previše razmišljam o smrti.

Oduvijek!

Ne na morbidan način.

Ne može se reći da ne pripadamo negdje.

Uvijek pripadamo svakom trenutku

u kojem se zateknemo-bilo gdje.

Naša svrha je ispitati taj trenutak,

ne ga zanemariti.

Zanemarujem ljude oko sebe

i plešem....

Ovu subotu-čeka me: veliko Sunce pretočeno u pokrete.

Sunce će se vrtiti i njegova plošnost pretočena

u glazbu prelijevat će se u moje uho.

Svaku sekundu.

Tijelo bit će upokretljenja glazba.



Ne postoji više od toga:

kad sklopim oči

i prepustim se,

samo svijet vibracija.

I Sunce tisuću puta uduplano.

Ništa više.



Jer ništa više nije potrebno
za tih par sati odvajanja jezgri atoma.