Walking with Satie

utorak, 17.05.2005.

No suprises

Nema iznenađenja kad ispuniš san paperjem.

Probudiš se ujutro, navučeš čarape i polusklopljenih vjeđa u tišini obrišeš prašinu i kreneš..I nema iznenađenja jer sve je to ono što si prošao, ista cesta iste finalne realizacije i isti Jack pokraj tebe, oko tebe, u tebi. Ćuti i promatra te dok se migoljiš okukama, dok ritmičnim pokretima desne ruke brojiš: prva, druga..četvrta, peta i odoletiŠ: negdje pod oblake, skočiš s mosta, pod prstima opipaš bilo ceste i nestaneš.....samo na tren... i nema iznenađenja....crveno na tvojim usnama je razmazano, baš onako kako želiš, trešenje su dohvatljive i ukusne.


Ja sam ona koja ove noći traži.

Kroz moje tijelo prolazi tisuće grčeva koji se pretvaraju

u konačnu srs tišine.

Samo tiho dahtanje i osluškivanje bubnjeva unutar prstiju.

Hropac i san.

Tišina se množi.

Zahvalna sam jer me ukrao dan.

I vratio na početak.

U vrijeme gdje filmovi rastu na stablima.

Sutra me čeka Tarkovski i nepregledna zvjezdana noć.