Walking with Satie

srijeda, 30.03.2005.

105 minuta

Kad ponestane slatkoća koje donose životnu nasladu, ili bar estetsku nasladu, posežemo za umjetnim sladilima, aditivima, emulgatorima trenutka kojima obogaćujemo trenutne trenutke na trenove koji se razvijaju u cjelovečernje, katkad i cjeloživotne filmove, sapunice bez kraja.


Kad prestaje taj serijal, film, sapunica, trenutka tren za trenom koji se ponavlja ponavlja ponavlja?

Kad mi, glavni glumci, odlučimo dati otkaz i napustiti dobro uigranu, čak životnu ulogu?!

Ili kad nam život sam da otkaz?



Jedan od najvećih umjetnih aditiva kojima bojam svijet, a koji je koherentan sa svime onim što zapravo želim je tempera bijele boje. Njome savršeno bojam platno svoje maske na koju nanosim emulzije drugih boja zašećerenih osmijehom i tek pokojom slanom kapi, koja neuigrane igrače i filmofile dovodi u zabunu da su to suze, a zapravo su otisak ocean-mora-slanog jezera.


I uvijek se začudim tome kad skinem jednu masku, uvjerena da sam je skinula zauvijek, ispod se promili nova, sasvim meni nepoznata, koherenta sa zaboravljenim dijelom sebe...


Onda slijedi rehabilitacija: prihvaćanje, instalacija, reprogramiranje, komprimiranje i restartiranje prema što izvornijem uzoru.


Ali što ako se ne možemo sjetiti bazičnosti, prapočetka, čiste žarulje- kao u većini slučajeva?



Koliko se zapravo poznajemo?

Koliko se zapravo želimo poznavati?

Koliko se zavaravamo?



Dobro uvježbana igra zavaravanja samih sobom u potrazi za sobom, van sebe.



Opet sam nadobudno peripatetična.



Vrijeme je preoblačenju u harlekina
s pantaloneovom maskom.
(zar smo se ikad presvukli?)
Vrijeme je stajanju na uglu,
glumljenju dežurnog krivca tuđeg osmijeha.
Želim mjesto, želim ulogu u vašoj seriji, filmu, sapunici.
Samo 105 minuta solarnog sna.


Ja i Sunce, dobri smo statisti.



30.03.2005. u 20:30 • 23 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>




Komentari da/ne?

STOP
ONE
Free rice


onehappyislandmusic

make model
david sylvian
cocteau twins
dead can dance
and also the trees
cowboy junkies
talking heads
air
violent femmes
Tortoise
sigur ros
ms. john soda
tarwater
amon tobin
yonderboi
trans am
cinematic orchestra
calexico
stina nordenstam
lunar
bilk
apparat organ quartet
olvis

architecture in helsinki
brazilian girls
arctic monkeys
death cab for cutie
modest mouse
arcadefire
bloc party
muse
royksopp
coldcut
the shins
65daysofstatic
frou frou
explosions in the sky
Godspeed You Black Emperor
vuneny
le tigre
the dining rooms
bajafondo
KIMIKO
Laura Veirs
Feist
tina brooks
PORTFOLIO
art brut
the rakes

harrisons
logh
fujiya & miyagi
Whitest boy alive
regina spektor
gnarls barkley
smoosh
the new pornographers
minus the bear
cursive
your33blackangels
she wants revenge
The album leaf
M83
do may say think
eluvium
Rupert Falsch
electrocute
Styrofoam
the appleseed cast
as tall as lion

______________________

*nu-jazz*
peacespeakers,
jazzamor
the funky lowlives (sail into the sun)
les gammas
king kooba
mondo grosso
Nils petter molvaer
Nostalgia 77

______________________

*chill out*
smith&mighty
micatone
4hero
goldfrap
prefuse73
nightmare on wax
akasha
9 lazy 9
nuspirit helsinki
moodorama
sun kil moon
the books

____________________

Yo no soy yo.
Soy este
Que va a mi lado sin yo verlo;
Que, a veces, voy a ver
Y que, a veces, olvido.
El que calla, sereno, cuando hablo,
El que perdona, dulce, cuando odio,
El que pasea por donde no estoy,
El que quedera en pie cuando yo muero.

Juan Ramón Jimenéz



______________________



Free Stats Hit Counter Web Analytics page visitor counter
who is online counter blog counter Flag Counter