Walking with Satie

srijeda, 10.11.2004.

Tko je ugasio ljeto?

Lennon je pjevao o Istant Karmi i o tome da svi mi sjajimo dalje, nadalje...
Čak i kad je ljeto ugašeno?
Čak i kad nas zima zaskoči iza ugla otrgnuvši nam iz ruku posljednje komadiće svjetla, sunca-onog toplog.... zar vas to ne podsjeća na odnose katkad?

U jednom trenutku ste divno razgovorljivi s drugima, ophodite se razdragani otkrivanjem te nove osobe, a onda odjednom zahlađenje, ili privid zahlađenja jer se komunikacija ohladila.
Kad se ljudi međusobno počnu otuđivati- kad njihovi donedavno dubokoumni sveprožimajući psihološko i intelektualno inspirirajući odnosi počnu nalikovati tek usputnom ophođenju sa površnim znancima- onda počne komunikacija o trivijalnim stvarima (o ne, ne podcjenjujem trivijalnu jednostavnost- baš naprotiv, ima i ona svoje zašto..), o tome kolike su cijene kojih artikala, koga su sreli na putu doma, što je tko kome rekao, i koga odavno nisu vidjeli..

Volja za komunikaciju postoji jer ona je većini ljudi osnovni temelj (razvijanja) bliskosti i znaju, ako pričaju sve nalike je tome da sve je u redujer i zavaravanjem da je priča o trivijalnostima komunikacija kakvu žele zapravo bolja od šutnje jer ubija ih šutnja- sve samo ne šutnja. U njoj nema ništa loše, ali do šutnje kakvu svi priželjkujemo treba doći kroz vježbanje komunikacije svih spektara, razina i levela. A to nekad traje!

Tko je ugasio ljeto, tko nam je oduze volju za komunikaciju, za razvijanje bliskosti i tko se nametnuo otuđenjem?
Zidovi, zgrade, ceste, satovi, avioni, televizija? Mi sami oduzeli smo samima sebi volju za komunikaciju- onu komunikaciju koja dovodi do šutnje razumijevanja.
I zašto se onda bunimo kad ne možemo s nikim ili rijetko s kim popričati o najnormalnijim dubokoumno površnim stvarima?