Zatvaranje balkona - 2. dio - PVC prozorska stijena
U ovom postu ću se raspisati o jednoj od najskupljih stavki u cjelokupnoj adaptaciji - kupnji PVC stolarije. U našem slučaju, radi se o jednom "komadu" stolarije, ali zbog puno specifičnosti nikako nije riječ o 'jednom običnom prozoru'.  Okno za prozorski okvir je približnih dimenzija 3 x 1.5 m, s tim da je u ovu visinu od 1.5 m uračunat i prostor kutije za roletu. Prvo je trebalo odlučiti kakvo rješenje izabrati te je to bila prilično teška odluka. Evo zašto... Prvenstveno nam je bilo bitno dobiti što veću staklenu površinu radi osvjetljenja u samoj prostoriji. Drugi uvjet je bio da prozorska krila zauzimaju što manje prostora pri otvaranju, odnosno da otvorena krila ne strše u prostoriju. Treći uvjet je da se osigura što veća mogućnost otvaranja kako bi bio dostupan prostor s vanjske strane gdje će se u budućnosti nalaziti sušilo za robu (u dužini cijelog ex-balkona namjeravam povući 2-3 konopa za robu, kako to već ide na našim balkonima...  ).Ponuđeno nam je više maštovitih rješenja, no i tu se pokazala ona mudrost da je "najjednostavnije rješenje, ono koje čovjeku prvo padne na pamet, ujedno i najbolje rješenje". Prvo smo razmatrali klizne stijene. Htjeli smo 4 krila, s tim da smo planirali dvostruku šinu. Tako bi na svakoj šini bila dva krila pa bi imali puno kombinacija pomicanja krila što bi bilo vrlo praktično. Problemi: takva izvedba se radi samo od aluminija, što u startu poskupljuje cijeli proizvod. No još značajniji su problemi lošeg dihtanja na vertikalnim dosjedima između krila (s povećanjem visine krila povećava se mogućnost propuha između njih). A možda i najznačajniji je problem trošenja četkica koje se nalaze na gornjoj i donjoj strani krila koja kliže po šini. Te četkice se relativno brzo troše a slabo dihtaju. Osjetljive su na prljavštinu i vlagu koja se može naći u vodilicama (šinama) te se zato brzo habaju, a njihova zamjena (nakon par godina) je komplicirana i neučinkovita. Kod kliznih izvedbi, jedna od manjkavosti je i slaba protuprovalna zaštita. Stoga se takve izvedbe prvenstveno koriste za npr. zatvaranje loggia odnosno kao druga barijera između interijera i eksterijera, na mjestima koja ne zahtjevaju kvalitetnu izolaciju. A kako se u našem slučaju prozor nalazi tik do uzglavlja buduće sjedeće garniture, nikako ne bi bio dobro rješenje, osim ako ne želim da mi bura direktno puše u facu kroz spojeve... a ne želim Drugo ponuđeno rješenje je bio otklopno-klizni sistem. Vrlo je sličan kliznim vratima na autima i kombi-vozilima, dakle kod otvaranja pomični dio prvo iskoči van (prema osobi koja otvara prozor) a onda se kliže u stranu po vodilicama. Prednost ovakve izvedbe je puno bolje dihtanje u odnosu na klasični klizni gore opisani sistem. Nedostaci: skupi mehanizam i nezgrapnost (kad je prozor otvoren, dosta je odmaknut od fiksne stijenke preko koje kliže). U našem slučaju veliki problem je predstavljala nužnost postojanja fiksne stijenke preko koje kliže pomični dio. Dakle, morali bi imati dvije staklene površine od cca. 1.5 m - jednu fiksnu a drugu pomičnu. Vrlo nepraktično i nelogično. U Alu-benu su nam ponudili jedno rješenje na temelju otklopno-kliznog sustava koje je bilo nevjerojatno skupo. Prozor bi bio od od dva otklopno-klizna krila i dva fiksna, FIX-KLIZNO-KLIZNO-FIX. Lijevo klizno bi se pomicalo na lijevi fixni, desno na desni, pa bi kod otvorenog prozora imali rupu na sredini. To bi možda i bilo ok da se ne javlja problem rolete koja onda mora ići u tri dijela (1/4 - 1/2 - 1/4). Ove manje rolete preko fiksnih stijenki bi imale svaka svoju traku za podizanje, a središnja bi morala imati podizanje preko elektromotora na daljinsko upravljanje jer se nema kamo smjestiti traka za njeno podizanje. (Tko je ovo uspio skužit na osnovu opisa - svaka mu čast  . Ako nekoga zanima detaljnije slikovno objašnjenje, može me mejlati).Kako ne bi dalje nepotrebno teoretizirao, prelazim na konkretni naručeni model prozora. Skica:  Odlučili smo se za kombinaciju dva klasična prozora s određenim preinakama i s roletom u dva dijela. Na središnjem spoju dva prozora (na slici nije prikazan) ubačen je profil od 8 cm koji služi kao proširivač. Na to smo išli kako bi se dobio što veći kut preklapanja unutarnjih stijenki. Da pojasnim; ako je npr. krilo br. 3 zatvoreno, krilo br. 2 se može otvoriti i preklopiti na njega, dakle kut otvaranja je gotovo 180°. Time se izbjegava stršanje otvorenog krila u prostor stana. Proširivač je dodan kako bi se što više razmaknule susjedne šarke jer se krilo koje preklapamo naslanja na šarke susjednog - što je šarka dalje, imamo veći kut preklapanja. Jasno?  Jasno!  Od "dodatne opreme" uzeli smo sljedeće: vanjska krila (1 i 4) imaju i otvaranje na ventus ("kipanje, naginjanje", kako već tko kaže), zatim "štolp-getribe" (mehanizmi za otvaranje 2. i 3. krila, poslikat ću ih i pojasnit kad stignu prozori), SCHÜCO profil sa 3 brtve (standardni ima dvije), zatim duže škare za izbačaj rolete (53 cm) i aluminijske letvice za rolete. Napominjem da su me rolete oduševile; letvice su lagane a čvrste, tihe kod podizanja/spuštanja, mogu se dizati/spuštati i kad su izbačene. Na duže škare za izbačaj roleta smo išli iz ovog razloga: dok se roba bude sušila ispod prozora, rolete ju štite od sunca, kiše ili eventualnog smeća koje susjedi sa viših katova mogu baciti. Duže škare u kombinaciji sa ovako dugačkim roletama (2 x 1.5 m) predstavljaju pravu malu tendu koja će dobro doć' u svim godišnjim dobima.  Stolariju smo naručili u tvrtki 100AL (nemaju web stranicu), nakon obilaska većih firmi za stolariju u riječkom prstenu (Alu-Ben, Modern-Line i još par manjih s nepamtljivim imenima). Prilikom prvog raspitivanja u 100AL-u, naletili smo baš na vlasnika, g. Gržetića, koji nas je detaljno informirao o svemu, pokazao nam i pogon i odgovorio na sva pitanja i sve tehničke zahtjeve koje smo imali... Druga dva posjeta nisu me se baš previše dojmila, ostali zaposlenici nisu ni upola profesionalci kao gazda, no to je i za očekivati... više o tome u sljedećem postu, mislim da je zasad dosta...  |
