Ordinacija Doktora Xabarasa
četvrtak, 19.09.2013.
CRNI PRAVOKUTNICI
Što se dešava sa svijetom? Zbog čega smo postali ovisni o lošim stvarima?
Imaju li crni pravokutnici veze s tim?
Crni pravokutnici što se nalaze na ambalažama duhanskih proizvoda govore o štetnosti pušenja.
Crni pravokutnici što se nalaze na zadnjim stranicama dnevnih novina sadrže imena preminulih. Crni pravokutnici s ekranima što se nalaze u gotovo svakom dnevnom boravku govore o tisuću loših stvari koje se dnevno događaju oko nas. Čak i mali crni pravokutnici koji okupiraju unutrašnjosti gotovo svakog džepa također svojim ekranima često, danas sve više i više, obavještavaju o lošim stvarima. Novinski naslovi, također najčešče okrunjeni crnim pravokutnicima, poručuju barem minimalnu dozu "crnog".
Čak i lijepe vijesti uvijek imaju svoju mračniju stranu.
Da li možemo pretpostaviti da su crni pravokutnici simbiotično vezani za
loše vijesti tj. vijesti općenito. Kako bi naprimjer te vijesti izgledale i
koju bi težinu imale na svijesti publike kad bi, recimo, bile uokvirene
ružičastom bojom?
Je li nam potreban tolika masa loših vijesti svakodnevno? Kako to utječe na razvoj ne samo pojedinca već i čitavog društva, ako ne i čovječanstva? Je li čovjek ovisan o lošim vjestima kao što je ovisan o unutrašnjosti kutija s crnim pravokutnikom?
Ratovi, smrt, oskudica, veličanje ljudske slabosti, lažan glamur. Sve su to stvari kojima nas crni pravokutnici danonoćno, iz minute u minutu bombardiraju. Ljudi se odmaraju uz njih, ljudi uče uz njih, djeca odrastaju uz njih. Uz odsutstvo pravih heroja, idealista, humanističkih i znanstvenih genija, filantropa kakvo nam društvo ostaje? Odsutstvo genijalnosti ostavlja za sobom osrednjost. Osrednjost je u redu, zar ne? Zlatna sredina.
Najbolje je biti dio zlatne sredine. Možda nekad davno. No danas, kad se ljestvica osrednjosti iz dana u dan snizuje, kad se volumen bezlične i bezumne mase ljudi povećava, osrednjost je sve ali nije dobra. Društveni idoli su ništa drugo do preslike samog društva i kolektivne svijesti. Ovdje su da bi zabavljali ili bili zabavljeni. Bez višeg cilja, bez ideala, bez potrebe da ovaj svijet za sobom ostave boljim nego kakvim su ga našli
svojim dolaskom. Njihovim primjerom, možemo li očekivati više od sebe?
Hoćemo li se povoditi njihovim primjerom ili je vrijeme da ih vratimo
natrag u njihove crne pravokutnike i pokušamo nešto učiniti sami? Jer sve više mi se čini da postoji jedan veliki crni pravokutnik u kojem piše:
"MIŠLJENJE OZBILJNO ŠTETI VAMA I DRUGIMA OKO VAS, POTRAŽITE POMOĆ ZA
PRESTANAK MIŠLJENJA / SAVJETUJTE SE SA SVOJIM LIJEČNIKOM / LJEKARNIKOM".
