Ordinacija Doktora Xabarasa
nedjelja, 28.07.2013.
DUH DUHANA
Duhan. Jedna od biljaka koja od svog "pronalaska" do danas ima velik, gotovo fundamentalan, utjecaj na ljudsko društvo.
Kao pojam, duhan je veoma kontroverzna pojava i uzrok je velikih turbulencija u javnosti. Neki ga gledaju kao legalnu smrt koju korporacije plasiraju "ubogom" narodu koji je nesposoban obraniti se od njihovog složenog specijaliziranog marketinga. Neki ljudi doživljavaju duhan kao izvor životnog prihoda isto kao što bi bilo koju drugu biljku koju uzgajaju.
Neke kulture doživljavaju duhan kao svetu biljku, neke kulture imaju visestoljetnu tradiciju uzgoja i konzumacije duhana i njegovih prerađevina te se tom tradicijom ponose.
Danas se, poglavito "mainstream" medijima, vodi gorka anti-pušačka borba. Sve više i više se konzumacija duhana i njegovih prerađevina zabranjuje u javnim prostorima diljem svijeta.
Iako je štetnost duhanskog tj. cigaretnog tj. bilo kojeg dima neupitna nameće se pitanje je li potrebno potpuno onemogućavanje pušača da uživaju u duhanu na određenim mjestima u određenim situacijama koje se u pravilu smatraju srodna duhanu. Većina tih mjesta su uglavnom ugostiteljski objekti određene vrste kao npr. caffe, wine, lounge, billiard, night ili obični barovi.
Bez obzira što suvremena znanost dokazuje da duhanski proizvodi (poglavito cigarete) stvaraju ovisnost i da mogu narušiti zdravlje čovjeka treba na duhan obratiti pozornost iz jednog drugog kuta. To je onaj hedonistički, senzualni, apstraktni, lišen svake brige za moguće loše posljedice. Slijep na slike crnih organa i crnih pravokutnika koje nagrđuju dizajn i ambalažu proizvoda koje pojedinac želi.
Bez obzira što duhanske kompanije na tržište plasiraju otrov i stvaraju ovisnost o njemu, ono što pružaju za uzvrat, ono što niti jedna anti-propaganda ne može uništiti je osjećaj.
Kao i u svakoj priči sve se svodi na osjećaj. Apsolutan hedonizam koji čovjeka oplemenjuje i daje mu to zrno zadovoljstva što mu život čini zanimljivim i raznovrsnim.
Kako taj osjećaj opisati nekome tko nikad nije pušio? Neznam ali sam siguran da se ovisnost i uživanje razlikuju. Nekoliko primjera za to.
"Dobar seks zaslužuje dobru cigaretu." Mnogi bi to protumačili kao ne mogućnost apstinencije od duhana čak ni u najintimnijem trenutku među dvoje ljudi. A u tom trenutku u biti cigareta održava žar samog čina i pomaže da se u tišini uživa u svježim, tek stvorenim uspomenama.
Što je poštena amaterska partija biljara bez da ti dim cigarete upotpinjuje okus krigle točenog lagera? Ili onaj osjećaj kad iz netom otvorene vrećice uzimaš grumen fino rezanog duhana, utiskuješ ga pažljivo prstima u listić cigaret papira te prstima oblikuješ cigaretu po vlastitom ukusu, završavajući taj ritual lagano prolazeći vrškom jezika po rubu papira.
Čašica finog viskija, konjaka, crnog vina pa čak i šalica kave savršeno je društvo za pravilno odležanu cigaru. Ritual započinje odabirom prikladne cigare. Sjekačem odstranjujemo dno cigare potom ju okretanjem među prstima i pućkanjem palimo na plamenu butanskog upaljača ili šibice. Ako smo u društvu razgovor uz piće i cigaru opušta. Ako smo sami koristimo vrijeme za razmišljanje i tumačenje vlastitih misli, pritom uživajući u skladu okusa. Lula, punjena omiljenim duhanom, može se pušiti satima. Za one koji vole čitati savršeno.
A u rijetkim prilikama i mjestima gdje je moguće nargila punjena aromatičnim duhanom stvara opuštajuću i intimnu atmosferu gdje svi tabui nestaju, bilo među dvoje prijatelja ili ljubavnika.
Iako se danas pojam duhana sve više shvaća kao nešto odbojno i negativno ipak postoji neka čar. Ta čar održava kulturu duhana na životu. Možda se varam pa smo ipak mi koji konzumiramo duhan kemijski i marketinški izmanipulirani. Ali ipak vjerujem da to nije ipak samo to već ima i drugih, osobnih, duhovnih stvari zbog kojeg ljudi uživaju u dimu duhana.
Nešto romantično i svevremenski.
četvrtak, 25.07.2013.
MOZAIK ŽIVOTA
Nakon dužeg odsutstva, ponovno pišem svoje misli.
Protekli mjesec je poslagao kockice u velikom mozaiku života koji svi oblikujemo, bilo vlastitom zaslugom, bilo nepredvidivošću samog života.
Mozaik svake osobe predivan je koliko i zastrašujuć. Šarene kockice koje sačinjavaju nijanse naših života konstantno se popunjuju i naslaguju jedna pored druge. Kako dodirujemo druge ljude i ulazimo u njihove živote tako se djelovi naših mozaika neprimjetno naslaguju na njihove.
Uz dovoljno vremena shvatiš kako se svi mozaici povezuju iako mi to ne primjećujemo zbog svakodnevnih problema. Neke izvanredne situacije te dovedu u razmišljanje i tek tada shvatiš vrijednost života i kompleksnost mozaika, pa makar na kratko.
Ovaj mjesec donio je pregršt takvih situacija.
Rođenje jednog mozaika, dijete prijatelja i prijateljice. Spajanje mozaika brakom dvoje dobrih ljudi. Te naposlijetku odlazak drage osobe čiji mozaik više neće rasti ali će zauvijek oplemenjivati naše vlastite.
Iako se nalazimo u dobu duhovne, moralne i materijalne krize ne mogu se ne osvrnuti oko sebe, stati na trenutak i pogledati.
Život koliko je okrutan toliko je i dobar te se svaki dan sve više divim njegovoj mističnosti.
Bez obzira na tugu koja trenutno obavija moje najbliže i na težak put koji je pred nama ne gubim vjeru.
Bez obzira na sve ovo je predivno doba za biti živ.
