Ordinacija Doktora Xabarasa
četvrtak, 30.05.2013.
ŠTO VI MISLITE?
Dobar dan, dobri ljudi.
Nije me bilo duže vremena te smatram da je krajnje vrijeme za objavu posta.
Srećom, sakupilo se materijala za današnju temu u proteklih nekoliko tjedana.
Zadržat ću se na jednom događaju koji me je "oduševio".
Naime, u stvarnosti nisam bio glavni protagonist ove priče ali sam cijelu situaciju bio u mogućnosti promotriti, baš kao da gledam predstavu, možda bolje reći sapunicu.
Pisati ću u prvom licu bez obzira jer mi je tako lakše dočarati osjećaje u vezi te priče.
Pa da krenem.
Jedne subote ujutro zvoni mi mobitel, frendica.
Javim se i čujem: "Hajdemo na kavu."
Ja se složim, razmišljam kako će mi baš lijepo leći kava.
Ona usput dobaci da ću ja platiti kavu budući da ona nema za kavu (ok, nije problem, samo što ne razumijem zašto nije mogla skuhati kavu kod kuće i pozvati me na kavu kad već nije imala novaca a trebalo joj je društvo ili što već, bar bih ja tako napravio)
Ništa, stignemo mi na tu kavu a ona počne kako nema novaca da mora plaćati rate za kreditnu karticu (kojom je kupila haljinu, torbu, skupi mobitel i tko zna koliko još stvari koje joj njezina plaća NE MOŽE priuštiti... da, dobro vidite, zaposlenoj osobi ja, nezaposlen, plaćam kavu).
Ok, prođe i to... Ispričamo se i odemo kući...
Kasnije navečer dođem u kafić i sretnem prijatelja i njegovu curu tamo, sjednem s njima, popijemo piće i usput ćakulamo.
Oni mi govore da je ta dotična prijateljica bila ondje maloprije i da se ona i njezine dvije frendice spremaju za izlazak.
???
"Pa zar ima novaca?", upitao sam, budući da ujutro nije imala kune za kavu.
Očito da ima budući da su se naručivale Jack-cole, marlboro se puši, toči se benzin za subotnji noćni obilazak grada.
Ne moram objašnjavati koliko sam ljut bio u tom trenutku, ne zbog novaca, nego zbog j***nog bezobrazluka.
Dosta...
Svi znamo gdje ova priča vodi, svi smo viđali ovakve scene...
ŠTO VI MISLITE O TOME?
nedjelja, 05.05.2013.
Tolerancija na kušnji
Ujutro sam zajedno sa obitelji u crkvi gledao kako sestrična prima prvu pričest. Iako ne idem često u crkvu osjećao sam se poprilično dobro budući da je cijela obitelj bila na okupu i da je atmosfera bila poprilično opuštena. Iako sam sretan što sam odrastao u obitelji koja je veoma složna i povezana te su druženja i međusobne posjete česte, razmišljao sam o tome kako mnogi ljudi nisu te sreće. Nekima su ovakvi događaji kao što su pričesti, krizme, vjenčanja i, na žalost, sprovodi jedini trenuci u kojima vide mnoge članove obitelji. Ovdje u principu Crkva kao institucija pogoduje u zbližavanju i održavanju temeljnih ljudskih veza. Ovu funkciju Crkve kao nositelja društvene kohezije iznimno poštujem iako se ne slažem s mnogim drugim stvarima unutar same institucije. Bilo kako bilo deklariram se kao katolik, možda više zbog obitelji i određenih lijepih uspomena na djetinjstvo koje me vežu uz vjeru. Popodne sam proveo s curom i njenom obitelji, oni su pravoslavci i danas su slavili Uskrs. Kasnije sam otišao u kafić gdje često pijem kavu popodne te sam s prijateljima pričao o današnjem danu. Kao što sam očekivao, pričajući o religijskim temama polemike oko novootvorene riječke džamije me nisu zaobišle. Naime, konobarica je izražavala svoje nezadovoljstvo u vezi izgradnje te džamije. Količina netolerantnih i usudio bih se reći blago primitivnih primjedbi na račun ljudi islamske vjeroispovjesti me zapanjila, pogotovo s obzirom da se radi o osobi od dvadesetak godina. Ne mogu reći je li takav stav (koji sam primjetio kod sve većeg broja ljudi) proizašao iz činjenice da je islam već duže na udaru svjetskih medija koji konstantno pokušavaju ukazati na sveprisutnu prijetnju islamskih terorista. Je li to možda strah i netrpeljivost prema nečemu što je strano i različito? Sve u svemu smatram da je Rijeka od uvijek bila grad tolerancije, različitosti i multikulturalnosti te da je izgradnja džamije jedna lijepa stvar koja može samo pomoći u međukulturalnom i međureligijskom dijalogu. Također smatram da je to korak naprijed prema tolerantnijem i zdravijem društvu te može poslužiti kao primjer svima da različitosti ne moraju nužno biti suprotstavljene već integrirane. Nadam se jedino da će se ljudska tolerancija koja je vječno na kušnji biti dovoljno jaka kako u ovom slučaju tako i u svim budućim slučajevima bilo vjerskog ili nekog drugog karaktera. I tako je dan prošao u religijskom tonu a ja svejedno osjećam blagu dozu radosti. Možda ipak postoji nada da će se stare ljudske predrasude i strahovi nadvladati zdravim razumom i tolerancijom. I tako završavam dan uz epizodu "Game of Thrones"-a i čašom crnog vina.
Laku noć.
otvorenost ili ograničenost? pitanje je sada
I tako, moj prvi blog i prvi post u tri sata ujutro.
Interesantan dan u Rijeci, bez obzira na sva 'važna' događanja koje mediji pokušavaju već danima prikazati važnijima nego što u biti jesu.
Interesantna rasprava koju sam vodio s nekolicinom prijatelja, ispijajući lovranski u predgrađu Rijeke. Dotakli smo se teme nadnaravnog i znanosti. Točnije, pričalo se o magiji. Što je to magija? Jedan od mojih prijatelja uporno tvrdi da je magija / nadnaravno samo riječ tj. okvir u koji ljudi trpaju sve stvari za koje ne mogu naći znanstveno, logično, mjerljivo objašnjenje, pritom se ograđujući od činjenice da im je znanje ograničeno. Je li takva interpretacija u potpunosti točna? Hoće li se u daljoj ili bližoj budućnosti moći naći znanstveno objašnjenje za apsolutno sve što se u čovjeku i njegovoj okolini događa? Je li znanstveni pristup svim stvarima uopće potreban i da li on isključuje magiju kao samostalnu pojavu? Jesu li razmišljanja, ponašanja, percepcije tek plod različitih kemijskih reakcija koje se neprestano odvijaju unutar ljudskog organizma ili su proizvod duše? Svakavih argumenata je bilo tijekom rasprave ali nijedan me nije pretjerano impresionirao. Iako je vrijeme za spavanje pitanja i dalje ostaju. Poglavito ono jeli vjera u znanost / paranormalno ograničenje ili otvorenost uma. Ja odgovore ne znam ali se nadam da cu ih saznati.
Laku noć
