Ujutro sam zajedno sa obitelji u crkvi gledao kako sestrična prima prvu pričest. Iako ne idem često u crkvu osjećao sam se poprilično dobro budući da je cijela obitelj bila na okupu i da je atmosfera bila poprilično opuštena. Iako sam sretan što sam odrastao u obitelji koja je veoma složna i povezana te su druženja i međusobne posjete česte, razmišljao sam o tome kako mnogi ljudi nisu te sreće. Nekima su ovakvi događaji kao što su pričesti, krizme, vjenčanja i, na žalost, sprovodi jedini trenuci u kojima vide mnoge članove obitelji. Ovdje u principu Crkva kao institucija pogoduje u zbližavanju i održavanju temeljnih ljudskih veza. Ovu funkciju Crkve kao nositelja društvene kohezije iznimno poštujem iako se ne slažem s mnogim drugim stvarima unutar same institucije. Bilo kako bilo deklariram se kao katolik, možda više zbog obitelji i određenih lijepih uspomena na djetinjstvo koje me vežu uz vjeru. Popodne sam proveo s curom i njenom obitelji, oni su pravoslavci i danas su slavili Uskrs. Kasnije sam otišao u kafić gdje često pijem kavu popodne te sam s prijateljima pričao o današnjem danu. Kao što sam očekivao, pričajući o religijskim temama polemike oko novootvorene riječke džamije me nisu zaobišle. Naime, konobarica je izražavala svoje nezadovoljstvo u vezi izgradnje te džamije. Količina netolerantnih i usudio bih se reći blago primitivnih primjedbi na račun ljudi islamske vjeroispovjesti me zapanjila, pogotovo s obzirom da se radi o osobi od dvadesetak godina. Ne mogu reći je li takav stav (koji sam primjetio kod sve većeg broja ljudi) proizašao iz činjenice da je islam već duže na udaru svjetskih medija koji konstantno pokušavaju ukazati na sveprisutnu prijetnju islamskih terorista. Je li to možda strah i netrpeljivost prema nečemu što je strano i različito? Sve u svemu smatram da je Rijeka od uvijek bila grad tolerancije, različitosti i multikulturalnosti te da je izgradnja džamije jedna lijepa stvar koja može samo pomoći u međukulturalnom i međureligijskom dijalogu. Također smatram da je to korak naprijed prema tolerantnijem i zdravijem društvu te može poslužiti kao primjer svima da različitosti ne moraju nužno biti suprotstavljene već integrirane. Nadam se jedino da će se ljudska tolerancija koja je vječno na kušnji biti dovoljno jaka kako u ovom slučaju tako i u svim budućim slučajevima bilo vjerskog ili nekog drugog karaktera. I tako je dan prošao u religijskom tonu a ja svejedno osjećam blagu dozu radosti. Možda ipak postoji nada da će se stare ljudske predrasude i strahovi nadvladati zdravim razumom i tolerancijom. I tako završavam dan uz epizodu "Game of Thrones"-a i čašom crnog vina.
Laku noć.
Post je objavljen 05.05.2013. u 20:37 sati.