AbOvo

U sigurnost na cestama se ulaže zato što se po njima voze i oni koji odlučuju pa je tako ugroženo i njihovo zdravlje i život.
S druge strane, u socijalnu se sigurnost ne ulaže, jer su se oni koji o tome odlučuju, toliko materijalno osigurali, za više generacija, da s te strane nisu ugroženi.

Siromaštvo u Hrvatskoj, s obzirom da nema stavarnog razloga, jer nacionalno je bogatstvo (dohodak, ili konačno fiskalni prihod) dovoljno da osigura svim građanima život iznad razine siromaštva, može se ukinuti jednim jedinim zakonom, kojim bi se jednostavno zabranilo. Kojim bi se propisalo da se u slučaju svake pojave, reagira kao u slučaju požara, poplave, potresa, bilo koje druge nepogode, ili u krajnjoj liniji prometne nezgode. Dakle, da javne službe, izlaze na lice mjesta, saniraju posljedice, istražuju uzroke i preveniraju daljnje razvijanje.

Prema tome, ako bi se siromaštvo, koje u RH odavno ima razmjere humanitarne katastrofe, tretiralo kao i sve druge katastrofe i prijetnje nacionalnoj sigurnosti (jer što je zapravo nacionalna sigurnost, ako 25% nacije živi ispod razine siromaštva?) u srazmjeri u kolikoj su prijetnja za živote i zdravlje ljudi, te imovinu, onda bi se svrstalo u listu prioriteta, tamo gdje su poplave i požari pa i ratna opasnost, i za suzbijanje bi se prema zakonu morala izdvajati sredstva.

Činjenica, da je nabavka, npr. osobnih vozila za političare, po prioritetu ispred nabavke opreme za gašenje požara pa niti tu siromašni nebi najbolje prošli, samo je još jedan dokaz polazne pretpostavke.