utorak, 19.07.2005.

Glupani volonteri

Neki su plaćeni da budu glupani, neki pak glume glupane, a neki su opet born tu bi stjupid...

Evo, šaltam večeras malo po teveu i naletim na onu emisiju na ERTEELU u kojoj se preuređuje stan...bokte maza, sad je to glavna fora na svim televizijama... I tako, oni malo rmbače, malo provaljuju folove (aa folova... tup!tup!tup!..i još jednom jedan veeeliki TUP! za onog nabildanog..čitam da je i u nekakvom izboru za naljepše lice teve ekrana..krvi ti, pa za njega je i Boris Mutić mineken), pa opet malo tuku, pilaju, šarafe, prenosaju, a sve uz neizostavnu ležernost i humor.. Ma jedna kraasna emisijica..da bi reč rekel...
Uglavnom, poso se obavi, stan se preuredi i na kraju balade dolazi gazda/rica stana koji/koja nije bio/la prisutan dok se kulučilo jerbo je to sve za njega/nju trebalo bit iznenađenje... I tako, ulazi gazda/rica..s rukama na očima...voditelji vele da sad može otvoriti oči...on/ona miču ruke..kad ono - šok, nevjerica, suza u oku, treskavica u rukama i drhtavica u glasu: Fe-no-me-nal-no!!! Odlično!!! a sve začinjeno s par slabo artikuliranih krikova (nisam gledo puno tih emisija, ali iz onog šta sam vidio jasno se može zaključiti da bi se glumci i glumice iz rvackih sapunjaka morali ozbiljno zamislitit nad nastavkom karijere...pa ovi novajlije ih šišaju barem za pola svjetlosne godine u preglumljivanju i -jel no se rekne- afektiranju...
Elem, ono što sam htio reći je to da - ma kakav bio rezultat preuređenja stana, ma kakvu ti novu frizuru napravili u onoj, malo je reć debilnoj, emisiji "Zagrljaj ljepote" (baj d vej - najžešće mi je kad u toj emisiji izvlače dobitnike nagradne igre - iz nekog akvarijića u kojem je 6, slovom - šest, dopisnica..i onda ona tuka napumpanih usta Vjekoslava Bach mućka tih 6 dopisnica...hehe), ma kakvog okusa bilo jelo u "Kruškam i jabukam" - reakcija trpljenika (tj.sudionika emisije) će uvijek, ali baš uvijek biti: Vauuuuuuu!!! Fantastično!! Definitivno fenomenalno!!
Šta to nije malo glupo? Eeeej, ja živim za dan kad će doć neko koji će npr. nakon što kuša jelo, iste sekunde ispljunuti sadržaj iz usta natrag na tanjur, napravit onu facu kao kad zagrizeš limun i strest se lagano, ili koji će kad vidi svoju novu frizuru udarit u plač i kuknjavu proklinjuć frizeru sve pretke do u dvajestosmo koljeno... Zamisli samo da neki voditelj koji je ugostio nekog nadobudnog pjevača, nakon što ovaj odsvira svoje, ostane u čudu, raskolačenih očiju, ne vjerujuć da netko s nečim tako glupim može doć na teve i još mu kaže: Pa ti stari nemaš pojma! i počne se smijat... Eeej, pa dao bih desni bubreg za takvo nešto...ma volio bi više to neg da Colonia i Žak nestanu s estrade ili da Paris Hilton ode u karmelićanke i ne progovori nijednu više do kraja života...
Jer...ako već voditelj po službenoj dužnosti mora bit oduševljen čak i zbog gluposti, pa ne mora valjda i onaj jado koji je došo u tu emisiju...
Ma zapravo, kad bolje razmislim, nek se oduševljava..koji ga je đavo i gonio tamo...
- 23:35 - Dedera, reci ti svome meni... (1) - Upri ođe ako želiš isprintat -

subota, 02.07.2005.

Kad proćeram frezu kroz grad...a žene padajuuuuu...

Naravno, svi znate šta je freza. Za one koji ne znaju (božesačuvaj!) - vidi sliku!
Mada, slika i nije nešto, al,eto, bar relativno dočarava kakva je freza strojka zapravo...
Uglavnom, obećo sam sebi da ću jednog dana frezom proć kroz centar grada. Zagreba, neee? (uuuu, Mile Bandić i njegov purgerski mi sad dolaze u uši! a to tako jadno zvuči...hehe). Na koji način ću doć do nje, za ovu priču nije bitno... Ali freza nek bude, po mogućnosti, goldonka, classic (ako kojim slučajem nema classic, dobro će poslužit i verzija avantgarde)...standardna oprema + extra novitet - linija u prikolici (da se može muzika pušćat).
Elem, sjedim tako na frezi i lagano se furam zagrebačkim ulicama. Iz zvučnika trese d best of narodnih guslara...lagani rad...25 na sat...izlazim sa sporedne na glavnu skrećući ulijevo (dajem znak rukom, jer žmigavaca nema)...ulazim na glavnu...dajem gas...freza poteže do čitavih 40 na sat!!!...vjetar u kosi...ijuuuuuuuuuuuuuuu...
Ej, ljudi...kako je to dobar osjećaj...nemate pojma! Možda je netko baš sad dobio sedmicu na lotu, možda je netko baš sad ozdravio od raka s kojim se gubo 5 godina, možda...al osjećaj vožnje frezom između zgrada je neopisiv!!! I evo me između zgrada..motor prede...vjetar je i dalje u kosi... Purgeri u čudu gledaju moju pojavu, žene vrište, babe navlače zavjese i spuštaju rolete, majke kupe djecu s ulice, svi se sklanjaju... U ovom gradu nema mjesta za njih i goldonku zajedno...
Stajem na semaforu...gledam vozača do mene...kopa nos i turira...a mene nešto i nije briga... slušam motor kako prede...okrećem glavu za 180° (a nema ratrovizora, šta ćeš...) i primjećujem kolonu iza sebe... gužva je, kontam...ljudi se vraćaju s posla... crveno još svijetli...još uvijek...pali se žuto, a meni se baš u tom trenutku (kao slučajno... hehe, moš mislit!) ugasi motor...pali se zeleno...freza stoji - svi stoje... Lagano ustajem s vozačkog mjesta, odplentavam konop za paljenje i još laganijim korakom krećem do prednjeg dijela freze...raja psuje...ne čujem ih, taman iz zvučnika s prikolice fino rastežu gusle...namotavam konop na glavu motora...raja psuje...sad ih čujem, al glumim da ne čujem...namoto konop... potežem... jednom..drugi put i oooooooooooooooopp... brrrrrrrrrrrrrrrrrmmmm...to ti je reć motor...slušaj kako prede... Laganim korakom se vraćam na vozačko mjesto...raja se krsti...dodajem gas i krećem...ne bojim se i ne sumnjam...
vjetar u kosi...ijjjjjjjjjjjjjuuuuuuuuuuuuuuuuu
- 02:02 - Dedera, reci ti svome meni... (5) - Upri ođe ako želiš isprintat -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>