Naravno, svi znate šta je freza. Za one koji ne znaju (božesačuvaj!) - vidi sliku!
Mada, slika i nije nešto, al,eto, bar relativno dočarava kakva je freza strojka zapravo...
Uglavnom, obećo sam sebi da ću jednog dana frezom proć kroz centar grada. Zagreba, neee? (uuuu, Mile Bandić i njegov purgerski mi sad dolaze u uši! a to tako jadno zvuči...hehe). Na koji način ću doć do nje, za ovu priču nije bitno... Ali freza nek bude, po mogućnosti, goldonka, classic (ako kojim slučajem nema classic, dobro će poslužit i verzija avantgarde)...standardna oprema + extra novitet - linija u prikolici (da se može muzika pušćat).
Elem, sjedim tako na frezi i lagano se furam zagrebačkim ulicama. Iz zvučnika trese d best of narodnih guslara...lagani rad...25 na sat...izlazim sa sporedne na glavnu skrećući ulijevo (dajem znak rukom, jer žmigavaca nema)...ulazim na glavnu...dajem gas...freza poteže do čitavih 40 na sat!!!...vjetar u kosi...ijuuuuuuuuuuuuuuu...
Ej, ljudi...kako je to dobar osjećaj...nemate pojma! Možda je netko baš sad dobio sedmicu na lotu, možda je netko baš sad ozdravio od raka s kojim se gubo 5 godina, možda...al osjećaj vožnje frezom između zgrada je neopisiv!!! I evo me između zgrada..motor prede...vjetar je i dalje u kosi... Purgeri u čudu gledaju moju pojavu, žene vrište, babe navlače zavjese i spuštaju rolete, majke kupe djecu s ulice, svi se sklanjaju... U ovom gradu nema mjesta za njih i goldonku zajedno...
Stajem na semaforu...gledam vozača do mene...kopa nos i turira...a mene nešto i nije briga... slušam motor kako prede...okrećem glavu za 180° (a nema ratrovizora, šta ćeš...) i primjećujem kolonu iza sebe... gužva je, kontam...ljudi se vraćaju s posla... crveno još svijetli...još uvijek...pali se žuto, a meni se baš u tom trenutku (kao slučajno... hehe, moš mislit!) ugasi motor...pali se zeleno...freza stoji - svi stoje... Lagano ustajem s vozačkog mjesta, odplentavam konop za paljenje i još laganijim korakom krećem do prednjeg dijela freze...raja psuje...ne čujem ih, taman iz zvučnika s prikolice fino rastežu gusle...namotavam konop na glavu motora...raja psuje...sad ih čujem, al glumim da ne čujem...namoto konop... potežem... jednom..drugi put i oooooooooooooooopp... brrrrrrrrrrrrrrrrrmmmm...to ti je reć motor...slušaj kako prede... Laganim korakom se vraćam na vozačko mjesto...raja se krsti...dodajem gas i krećem...ne bojim se i ne sumnjam...
vjetar u kosi...ijjjjjjjjjjjjjuuuuuuuuuuuuuuuuu
Post je objavljen 02.07.2005. u 02:02 sati.