Dr. Arslanagić spiking

Šokantan događaj, koji se u nedjelju zbio u župnoj crkvi Marije Kraljice Apostola, glavna je tema razgovora u Zaprešiću. Anica Paolić (45) upala je oko 18.20, usred krštenja djeteta,u crkvu i pred zaprepaštenim roditeljima, kumovima, uzvanicima i župnikom prišla oltaru, popela se na stolac i skalpelom razrezala sliku Marije Kraljice Apostola.
Osupnut, župnik Mijo Šibonjić istjerao ju je iz crkve. Pater Šibonjić je rekao kako za svih 25 godina službe nije doživio ništa slično. Župljanka Anica dobro mi je poznata. Problem je što je pretjerala u pobožnosti. Nije se udavala, članica je svih mogućih i nemogućih molitvenih grupa

U svemu se može prećerat pa tako i u moleenju... Ne mislim ođe, recimo, na moju babu koja moli (a i svak ko se nađe u kući mora s njom molit...nema tu mile-lale...) i ujutro, i dopodne, i u podne, i prije ručka, i poslije ručka, i popodne, i navečer + što po vazdan trešti radio Mir-Međugorje odvrnut na najjače... Ne smeta mi to... Pa čak mi ne smeta toliko ni kad ugasi tv (bio ti u po filma ili 5 minuta do kraja filma, bio u po utakmice-jednom je ugasila dok su igrali rvacka i juga!!!, ma bio ti u po bilo čega...) pa čak ni kad uleti u po priče, taman i gosti bili u kući... Baba uleće i nije je briga nizašto...samo da pozdravi Gospu... Ujme Oca i Sina i Duha Svetoga! Anđeo gospodnji navistijo Mariji... Rećemo tri očenaša za... I onda opleti...45 minuta, a ako imaš sreće pa se babi nekim čudom ćefne kraća verzija - onda samo 20-ak minuta... Velim, ne smeta mi to...a dobro, možda ipak malo... :)

Ono na što sam alergičan su bezmožđana stvorenja - vjernici tipa Anice Paolić (45)... A ima ih sve više i više i više... Idu na duhovne vježbe, redoviti su na seminarima Đejmsa Manđakala, glume trans, zadrtiji su od rahmetli ajatolaha Homeinija, mole op-stop, pričaju samo o vjeri,dogmama i sličnim (da ne kažem nešto...), napadno pobožni (a to izgleda ko jaaaako loša gluma - nešto ko hrvatske sapunice)... Uglavnom - žive uzornim vjerničkim životom, što bi reko... što bi reko samo onaj koji je isto malo maka...

Alo ljudi, oladite malo... Alo pratri, popovi, časne i ostali službenici Božji, recite takvima da se kanu ćorava posla i prestanu plašiti običnu raju... recite takvima da ako nastave tako neka promijene vjeru da ne sramote više nas najobičnije... I neopozivo i žurnim postupkom ih proslijedite Damiru Šićku-Aliću s Otv-a...Haleluja!!!!

Leži čoban ispod hrasta, gleda u daljinu i konta šta bi sa sobom... Omira on one ovce i odluči «nategnuti» jednu. Kad je obavio poso, smota škiju i zapali... Škija dogori, on uzme frulu, malo zasvira i reče: Eh, šta ti je život – seks, drags end rokenrol!

Kad narastem bit ću čoban! Ozbiljno...200 ovaca, štap u ruke, gusle na rame, frulu za pas, kruva i sira u zobnicu i ...put pod noge...
Već mi je slika u glavi...
Odlazim od kuće, ovce preda mnom, skupilo se selo, svi mašu, dovelo čak i babe narikače koje udariše u kuknjavu: Koja gora Ivoooooo, koja gora Ivaneeeeee, koja gora brate Ivoooo razgovora neeeemaaa...Vran planina Ivooooo....
Mater plače i govori: Nemoj, sinko, šta ćeš tamo...nema ni struje ni vode ni grijanja...nema ničega...

E sad, jedna je stvar što tamo nema ni vode ni struje ni telefona... ali ono zbog čega tjeram pred sobom 200 ovaca u planinu je to da gore 100% nema ni Vlatke Pokos, ni Branimira Glavaša, ni hadzea ni esdepea, ni izbora za miss (pogotovo za miss sporta), ni Maje Šuput, ni kretenske muzike, ni hrvatskih igranih filmova i humorističkih serija....tamo sigrno neću na radiju ili teveu čuti niti novi hit Karme ili Žaka, niti vijesti iz zemlje i svijeta – pa će me bolit izvjesni organ šta misli Jadranka Kosor, raste li euro prema dolaru ili je li cijena nafte na svjetskom tržištu dosegla psihološku barijeru od 60 $ po barelu (baj d vej, i kad je bila 40$ govorilo se o probijanju psihološke barijere)... Gore vjerojatno neću slušat o tome jesu li Bred Pit i Anđelina Đoli napokon u vezi, koji je omiljeni modni kreator Viktorije Bekem, koje su vijesti s europskih i svjetskih dvorova + najnovija šššššuškanja i tračevi iz holivuda ali i sa zagrebačke špice. Nema nikakve šanse recimo da naletim u novom broju storija na fotoreportažu o tome kako je Minea stavila cirkon u zub, ni šta kažu mladi nasljednici naših pareša – Stipe Lijanović i Ivica Todorić, gdje će ove sezone na ljetovanje i zimovanje, koje su odijelo nosili na vjenčanju i kako su uredili najnoviji stan...

Odo, majko, u čobane...jer ni nadobudnih studenata nema gore (ambicioznih strava, a netalentiranih ubi bože), ni glupih profesora, nadrkanih ljudi, psećih govana po cesti ( i to od plemenitih pasa još plemenitijih vlasnika), smrdljivih pazuha u tramvaju, a ni onog bisera s OTV-a Damira Šićka-Alića – Haleluja!!!!

Odo, majko, u čobane...jer su mi dodijali i Neven Ciganović i predsjednik mladeži bilo koje stranke i Nives Celzijus u govornom izdanju...

Ali mater govori: Nemoj ić u čobane! Uči pa ćeš bit netko i nešto!

Odo, majko, u čobane...jer u svijetu u kojem su Đorđ Buš, Hrvoje Petrač, Paris Hilton, Dejvid Bekem i ostala tugujuća rodbina netko i nešto, ja želim biti nitko i ništa...

Odo, majko, u čobane...čist zrak, mir, tišina...i čobanica...

Obično ne pamtim snove, ko ni ostali ljudi, valjda... Mislim, ostanu ujutro u glavi glavni likovi i poneki detalj; ostanu, recimo, uvod i vrhunac radnje, ali fale npr. zaplet i rasplet (uuu, rasplet gotovo uvijek fali...) A i to što ostane ispari jako brzo, tako da od silnih snova najčešće ne ostane ništa, pogotovo ne cijela priča...
Ali jedna vrsta snova pamti se uvijek - blesavi snovi!
Evo, baš danas, dok sam pravio nešto za pojest (jaja na pršutu - ogladnilo se pravoooo) sjetio sam se svog najblesavijeg sna...i to u trenutcima kad sam neuspješno probavo zapalit vatru na šporetu. Znaš ono...odvrneš plin, krešeš upaljačem (pokvarenim, dakakvim!) jednom...drugi put...treći put...sedmi put i evo ga...napokon...je da je vatra maaaalo buknula (a šta ćeš, nakupilo se plina, brate, dok se kresalo upaljačem), ali najvažnije je da vatre ima. I, jesam mazlum, svaki put kažem da ću od idućeg puta palit vatru s normalnim upaljačem...al,džabe...opet svaki put dlake na prstima desne ruke fasuju zapaljenje (kažiprst mi nije vidio dlake još otkad su Rusi upali u Mađarsku...)
Ali, nije bitno to..bitno je da sam osjetio miris plina, a upravo je miris plina ta poveznica s mojim najblesavijim snom... Pamtim to kao da je bilo danas...

Usto jedno jutro...gladan ko vuk...ajde, velim, nešto ću ispržit da dođem k sebi...bilo nekih kobasica u frižideru...može, brate...izvadio tavu i palim vatru...neće...neće opet...plin ide...opet neće upalit..plin ide...odjednom, čuje se neko ravnomjerno pištanje...tu-tu-tu-tu-tu...ko tempirana bomba iz akcijskih filmova...tu-tu-tu-tu-tu...pištanje postaje sve brže...okrenem se ulijevo, kad imam šta vidit - digitalni sat odbrojava...7,6,5...u, jebemti, stvarno je bomba!...i to tempirana...4...već sam se pomalo i usro...3...pištanje se pretvara u jednoličan zvuk...tuuuuuuuuu...2...1...i moje zadne riječi: AKO POGINEM, POGINO SAM ZA HRVATSKU!...buuuuuum!!!!...

Dalje ne znam šta je bilo...probudio sam se drćuć...

Jebo radio!

malo slušam radio, nisam odavno, i nikad mi nije bilo jasno zašto se uvijek totalni tupani moraju javljat za nagradne igre... npr. Svira neka pjesma, recimo...'ajde Maaaaate, skupi prijateljeee, neka počme narodno veseljeee...', završava pjesma...upada voditelj s najavom nagradne igre nakon đingla sponzora...ide đingl neke firme: tvrtka Mirić i sinovi nudi najnoviji asortiman kupaonske opreme, kao što su kade, đakuzi kade, tuš kabine, pločice, slavine itd. Možete nas naći na adresi Smičiklasova 23, ili na telefon 345-6788...završi đingl i ulijeće voditelj: Evo nas natrag, imamo li koga na linijama? -Alooo!! - Dobar dan, Tko je s nama? - Alooo! - Da, čujemo vas, izvolite! - Aloooo! Jesam ja? - Da, vi ste, kako se zovete? - Alooo! jel radio? - Da, u programu ste, recite vaše ime? - Eeee, Ljerka! - Ljerka, odakle? - Iz Trogira. -Ooo, pa kakvo je vrijeme u Trogiru, je li sunčano, kupate li se (e sad, ako ova odgovori potvrdno, onda blesan od voditelja obično kaže: Aaaa, baš super, i ja bi malo na more... a ako je odgovor negativan i ova što zove veli da je nekako tmurno ili da, ne daj bože,slučajno i kiša pada, onda voditelj razočarano odmahuje glavom i sve se sudržava da mu ne kapne suza na mikrofon...pa mislim... Boli me stanoviti organ kakvo je vrijeme u Trogiru, Babinoj Gredi, Ljubotićima ili u Ograđeniku Malom Gornjem...pa zar baš svaki voditelj mora to pitat ama baš svakog slušatelja???) di smo stali... eee i odogvori njemu rečena Ljerka kako je u Trogiru (nije važno šta je rekla) i sad voditelj kreće: Ljerka, hoćemo li mi krenuti na našu nagradnu igru? - Može. -Evo, gospođo Ljerka, nabrojite nam bar tri artikla iz bogatog asortimana tvrtke Mirić i sinovi! -Pa...(pazi sad ovo)... ja sam se tek maloprije uključila...može maaala pomoć? (jao, da sam joj ja s druge strane žice...sunce babino tupavo)... i šta će voditelj, dobar ko kruh polubijeli, nego pomoć malo gospođi koja, eto, ima duplo više godina nego zdravih moždanih stanica... -Ljerka, evo maloprije je išao đingl. Ajde, probajte nabrojiti tri stvari koje možete naći u svakoj kupaonici........i tako, nekako Ljerka iz Trogira nabroji (jeeeedva) tri tražene stvari i osvoji nagradu - 300 kuna poklon bona iste firme...vauuuuuuuuuuuuuuu...

Pa onda, recimo, oni gelibteri što se javljaju kad gostuje nekakva estrdana zvijezda (čuj estrada i čuj zvijezda???) npr.Mladen Grdović (ako je uopće i uspio i nekako doteturat do studija...). I tako nakon, što je Mladen promrmljo nešto o svojoj karijeri, novom albumu u planu i sličnim sranjima, javi se,štajaznam, Josipa iz Virovitice... Pita voditelj: - Josipa, imate li (da, Josipa je gospođa) kakvo pitanje za Mladena? - Pa nemam ništa posebno...kad će doć u Viroviticu? (ajmeeeeeeeeeeeeeee... inače pitanje bi bilo na mjestu da - pod 1:Josipa sluša Mladena...možda ga i sluša, al da je u studiju umjesto Mladena Klaudija Beni, Josipa bi opet isto pitanje pitala; i pod 2:da isto to pitanje nisu postavile prije nje Katica iz Ogulina i Marija iz Sikirevaca!) Odgovara Mladen:-Nemam još Viroviticu u planu, al svakako ću doć. Na to će Josipa, oko moje ćoravo -A jel može jedan ce-de? (bez ovog pitanja NE MOŽE proći nijedna emisija...i na ovo pitanje meni bude toliko neugodno da se ja,brate, stvarno posramim, kad je eto ona toliko tupava da se sama nije...da se razumijemo, to što slušateljica možda i nema pojma s kim uopće priča, što možda ne zna ni jednu pjesmu te velebne zvijezde našeg estrdanog neba, to nije razlog da ona ne upita, eto, jedan ce-de...). Što bi reko Rambo 'Kad se pravi hit, on mora, prije svega, bit namijenjen ženama jer one najbolje kupuju kasete i glasaju na radiju kad je top-lista pošto nemaju drugog posla!

Reklame na radiju...posebna priča... Pa taj humor je gori i od humora koji se može naći (može li se stvarno naći??) u hrvatskim humorističkim serijama (Naši i vaši i slična sranja). Loše, loše, loše i opet loše...o Bože, udari ih gromom ili barem pogodi kojom trulom pomom...
A tek kako su sažete i jezgorvite te čudesne reklame...evo npr. jedna po sjećanju...-Bok,Koraljka otkud ti? -Bok, Marijane pa evo baš sam bil u knjižari Xy. Da vidiš kakvih tamo sve knjiga ima. -A gdje je ta knjižara? -U Branimirovoj 42, broj telefona 234-5678 ili 234-5679. Rade ti svaki dan od 8 do 8. -Hvala ti, Koraljka, evo već hitam tamo! Fuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuujjjjjjj!

Ili se sjeti malih oglasa, ili nekog glazbenog urednika što se kuži u glazbu ko glumci iz Zabranjene ljubavi u glumu (a i ukus mu je zastario čak i za Branka Uvodića), ili...ma nije važno. Već sam ugasio radio i navio cd. Ne, nije Mladen Grdović...

Evo malo gledam druge blogove i nije mi jasno oklen im svi oni templejti (il kako li se već to kaže...)?
Ja ih nisam našo u popisu onih koje ja mogu izabrat pa se, eto, moram (zajedno s tobom čobanice iz mačkofa klanca, moja zasad jedina čitateljice) zadovoljit s ovim izgledom bloga. A šta ćeš...što bi rekli, mali je grdan na ćaću. Pa dok ja ne skontam kako se to mijenja i oklen se nabavlja (ima li tih templejta baš u svakom dućanu?), bit će vako. Morat ću upisat neki kurs za korpujtere...nema mi druge...

sutra ću nešto napisat...sad mi se spava

neka, vala Bogu...

ako pročitam ovo - onda radi