srijeda, 15.06.2005.

Kako sam umro za domovinu

Obično ne pamtim snove, ko ni ostali ljudi, valjda... Mislim, ostanu ujutro u glavi glavni likovi i poneki detalj; ostanu, recimo, uvod i vrhunac radnje, ali fale npr. zaplet i rasplet (uuu, rasplet gotovo uvijek fali...) A i to što ostane ispari jako brzo, tako da od silnih snova najčešće ne ostane ništa, pogotovo ne cijela priča...
Ali jedna vrsta snova pamti se uvijek - blesavi snovi!
Evo, baš danas, dok sam pravio nešto za pojest (jaja na pršutu - ogladnilo se pravoooo) sjetio sam se svog najblesavijeg sna...i to u trenutcima kad sam neuspješno probavo zapalit vatru na šporetu. Znaš ono...odvrneš plin, krešeš upaljačem (pokvarenim, dakakvim!) jednom...drugi put...treći put...sedmi put i evo ga...napokon...je da je vatra maaaalo buknula (a šta ćeš, nakupilo se plina, brate, dok se kresalo upaljačem), ali najvažnije je da vatre ima. I, jesam mazlum, svaki put kažem da ću od idućeg puta palit vatru s normalnim upaljačem...al,džabe...opet svaki put dlake na prstima desne ruke fasuju zapaljenje (kažiprst mi nije vidio dlake još otkad su Rusi upali u Mađarsku...)
Ali, nije bitno to..bitno je da sam osjetio miris plina, a upravo je miris plina ta poveznica s mojim najblesavijim snom... Pamtim to kao da je bilo danas...

Usto jedno jutro...gladan ko vuk...ajde, velim, nešto ću ispržit da dođem k sebi...bilo nekih kobasica u frižideru...može, brate...izvadio tavu i palim vatru...neće...neće opet...plin ide...opet neće upalit..plin ide...odjednom, čuje se neko ravnomjerno pištanje...tu-tu-tu-tu-tu...ko tempirana bomba iz akcijskih filmova...tu-tu-tu-tu-tu...pištanje postaje sve brže...okrenem se ulijevo, kad imam šta vidit - digitalni sat odbrojava...7,6,5...u, jebemti, stvarno je bomba!...i to tempirana...4...već sam se pomalo i usro...3...pištanje se pretvara u jednoličan zvuk...tuuuuuuuuu...2...1...i moje zadne riječi: AKO POGINEM, POGINO SAM ZA HRVATSKU!...buuuuuum!!!!...

Dalje ne znam šta je bilo...probudio sam se drćuć...
- 00:32 - Dedera, reci ti svome meni... (6) - Upri ođe ako želiš isprintat -

<< Arhiva >>