Astorija life!

Skuham si lijepo kavicu, moji jos svi spavaju, a ja sva sretna da cu imati malo mira upalim kompjuter da virnem okom na moje drage blogere...Pruzim ruku prema kavici, onako jos u polumraku moje kuhinjice, jer nesto ne mogu odmah cim se probudim da popalim sva svjetla, i prolijem citavu salicu po stolu,dvosjedu...koje me je veselje tada obuzelo samo si zamislite...
Sva sreca pa nije otislo po tastaturi.Eh, sto volim kad mi tako dan pocne!
Nego da ja krenem sa onim sto sam htjela napisati.Juce zovem h. ambasadu da pitam sto sve trebam za produziti putovnicu, koliko je to manija, i za koliko ce biti gotova? Kad mi rekose da je to sest tjedana, malo me uhvatilo da se smijem.Znam da smo na drugom kontinentu,ali pobogu u danasnje vrijeme kada svakodnevno voze avioni...sest tjedana?!
Da priupitam zasto to toliko traje, sumljam da bi dobila odgovor, jer je dama koja mi je ogovarala pomalo naduta, da je nedaj boze ne bi pripitala tamo neka glupa pitanja koja mene uopce ne trebaju zanimati.
Samo se nadam da mi oni tamo u emigraciji nece praviti probleme sto mi je putovnica istekla.Sve cu vas vec podrobno izvjestiti o tome.
Idem si skuhati drugu kavu, pa dalje na radne zadatke oko mog podmladka!