Astorija life!

Dana osmog treceg dozivila sam sam strasne trenutke.Uvece oko osam sati
stigla mi je vijest da mi nema vise moga dragog brata.
Mislila sam da cu se raspasti od tuge,a tako jos uvijek i osjecam.
Nisam uspjela da se vidimo,zagrlimo, i proslavimo sve ove godine koje nismo bili skupa.
Dan prije nego se to desilo,rekla sam mu na telefon da ga volim i prevolim,ali nisam znala
sto ce se dogoditi slijedeceg dana.Nisam znala da vise nikada necu cuti njegov glas,da
necu dobiti njegovu poruku.Uvijek samo nesto kratko, ali znam da misli na mene.
Jedino sto mi ostaje je da ga nosim u srcu i mislima, i da se nadam da ga je majka bozja
primila u svoj zagrljaj, da je tamo sa tatom i svima mi dragim ljudima kojih vise nema.
Volim te brate sve do svoje smrti i dalje.....